28.10.2007 .pdf

32 Pogledi
nto Joli} ro|en je i cijeli `ivot proveo u selu Ovanjska, nedaleko od
Ljubije kod Prijedora. Svoj dom
morao je napustiti u ljeto 1992.
godine, kada je odveden prvo u logor Keraterm, zatim Omarska, i na kraju u logor
Manja~a. Iz logora Manja~a izi{ao je u novembru 1992. godine. ali je prethodno
morao potpisati dokumente kojima garantuje da se vi{e nikad ne}e vratiti svojoj
ku}i, u svoju Ovanjsku. Joli} ka`e da je nakon {to je iza{ao iz Manja~e prvo `ivio u
Hrvatskoj, a nakon toga, on i porodica
otputovali su u Norve{ku, gdje su i boravili do 2000. godine.

A

Na lova~kom ni{anu
"Ali, ~im je rat stao, ja sam po~eo dolaziti svojoj ku}i. Ovdje sam prvi put do{ao
1996. godine i u svojoj ku}i zatekao ~ovjeka, Srbina... Fino me je ~ovjek primio u
mojoj ku}i, popili smo po rakiju... A onda
je, mjesec poslije, oti{ao iz moje ku}e i sve
odnio. Apsolutno sve! Tako smo od 1997.
godine moja supruga i ja po~eli ~e{}e dolaziti i pomalo se ispo~etka ku}iti. Prvu zimu
smo ponovo pod svojim krovom prezimili
2000. godine", prisje}a se Joli}.
Me|utim, tek tada po~inju problemi ove
porodice i ~ovjeka koji je i do povratka u
svoju ku}u ve} pre`ivio previ{e.
"Bilo je problema jednom kada sam oti{ao u lov. Grupa od petnaestak ljudi, Srba,
rekla mi je da ja nemam {ta tra`iti ovdje,
da ovo vi{e nije moje. A ja sam se rodio na
ovoj zemlji... Kasnije su me prijavili da sam
ja njih napao i vrije|ao. Nekako tih dana u
medijima se pojavilo da sam ja bio jedan
od svjedoka u slu~ajevima takozvane Sanske doline, koji govore o zlo~inima koje su
nedaleko od Ljubije po~inili 6. kraji{ka i 7.
kozarska brigada Vojske Republike Srpske
u selima Ralja{, Bri{evo, Ovanjska i Ravska. Bio sam tu i znam {ta se desilo. Mo`da
me je Bog i ostavio da pre`ivim logore da
bih mogao pri~ati o onome {to sam vidio.
Sje}am se da je dokumentarni film o tome
emitovan u nedjelju poslije podne, a u ponedjeljak ujutro policija mi je bila na vratima. Rekli su da mi moraju pretresti ku}u
jer me je neko prijavio da imam nelegalno
oru`je, eksploziv, ko zna {ta", pri~a Joli}.
To nije bio prvi ovakav susret porodice
Joli} s policijom. I nedavno su imali problema, ali policijsku za{titu nisu dobili.
Naprotiv. Naime, nakon {to je Joli}ev kom{ija prodao dvije parcele {ume vlasniku
jedne prijedorske pilane, taj novi vlasnik,
kako nam je ispri~ao Joli}, falsifikovao je
dokumente i tvrdio da je kupio i dvije parcele njegove, Joli}eve {ume. Radnici iz
pilane su do{li da sijeku {umu, a Anto Joli} nam ka`e da je ~ak i tijelom branio
svoje parcele. Do{la je i policija, ali radnike nije sprije~ila da sijeku Joli}evu {umu,
tvrde}i da su dokumenti koje drvosje~e
posjeduju - legalni.

Kako prijedorska policija brine o povratnicima koji pamte

Revizija naziva ulica u Mostaru pri kraju

Fino me je ~ovjek primio

U MOJOJ KU]I...
Anto Joli}: Bio sam tu i
znam {ta se desilo. Mo`da
me je Bog i ostavio da
pre`ivim logore da bih
mogao pri~ati o onome
{to sam vidio i pre`ivio...
Sje}am se da je
dokumentarni film
o tome emitovan u
nedjelju poslije podne, a u
ponedjeljak ujutro policija
mi je bila na vratima. Rekli
su da mi moraju pretresti
ku}u jer me je neko prijavio
da imam nelegalno oru`je,
eksploziv, ko zna {ta
`alim? I ko }e meni pomo}i? Ko }e me za{tititi", pita se Joli}.
Anto Joli} nam ka`e da vjeruje da svi
napadi i provokacije imaju veze s ~injenicom da je on svjedok u slu~ajevima ratnih
zlo~ina te s ~injenicom {to je Hrvat. Smeta
mu i to {to se koriste legalne institucije da
bi se falsifikovali dokumenti, kao {to je bio
dokument o prodaji {ume koji je vlasniku
pilane izdao katastar u Op{tini O{tra Luka.
Jer, nekoliko dana poslije pomenutog incidenta, isti organ Joli}evima je izdao potvrdu da su oni vlasnici. U svemu ovome je
posebna pri~a to {to o navedenom incidentu policija nije ostavila nikakav zapisnik.
Zato, ka`e Joli}, ni ne ~udi {to su sva sela
u okolini Ljubije, kao {to su Ralja{, Ovanjska, Ravska i Batkovci, u kojima je nekada

bilo po 200 doma}instava, sada potpuno
prazna. A Joli}eve je strah da ovo nije kraj
provokacijama jer ne}e odustati da sudovima koji se bave ratnim zlo~inima ispri~aju
ono ~emu su svjedo~ili te 1992. godine.

Naselje staraca
Sli~nu pri~u ispri~ali su nam i povratnici
u sela oko Sanskog Mosta. Oni su Srbi i veoma te{ko `ive. Dodu{e, niko od na{ih sagovornika srpske nacionalnosti nije nam se
`alio da je `rtva nekih provokacija ili da se
susre}e sa problemima kao {to su oni porodice Joli}. Njihovi problemi su te`ina
`ivota i, kako nam je rekao jedan od njih,
Jovan Karaka{ iz Lu{ci Palanke, osje}aj potpune zaboravljenosti.
"Svojoj ku}i u Lu{ci Palanku vratio sam

se prije sedam godina. Osje}am se i vi{e
nego zaboravljeno. Niko nam ne poma`e,
nikakvu donaciju nisam dobio, a nemam
od ~ega da `ivim. @ivot u Lu{ci Palanci je
`iva patnja. Imam ne{to stoke, koju nikad
prije nisam imao, ali i to }u morati da prodam da bih mogao da platim re`ije i da
prezimim... Da imam {ta da jedem", ka`e
nam Jovan Karaka{.
Hodaju}i ulicama Lu{ci Palanke susreli
smo se i sa sedamdesetogodi{njom Milkom Milju{, koja, nije krila radost kada nas
je ugledala. Ka`e da je `eljna vidjeti mladog ~ovjeka.
"@ivi se nekako. Mu` i ja imamo penziju
od oko 200 maraka. Ali malo ljudi se vratilo, jako malo. Samo}a je nekako najte`a.
Tamo, gdje je moja ku}a, nije se vratilo

mo`da petero, {estero ljudi. A mladih ljudi
vidim najmanje, samo kad su u prolazu.
Njih ovdje vi{e skoro pa i nema pa sam
vam se zato onako obradovala", re~e nam
Milka Milju{.
Ni povratnici u Kruhare, selo u op}ini
Sanski Most, ne `ive bolje. Tamo smo zatekli sedamdesetjednogodi{nju Jelenu
Brankovi}, koja `ivi u ru{evnoj ku}i.
"Te`ak mi je `ivot. Sina sam izgubila i
sama ostala s njegovih ~etvoro djece, a nikad niotkoga nisam dobila nikakvu pomo}.
Oni {to su dobijali donacije i od njih popravili ku}e, ne `ive ovdje nego daleko odavde. Neki su ~ak i prodali svoje obnovljene
ku}e, a ja, kada pada ki{a, moram stavljati
posude po ku}i da mi ne propadne ba{
sve...", ispri~ala nam je Jelena Brankovi}.

Kome ljudi da vjeruju?

Kra|a pod policijskom za{titom
"Kada je policija do{la, rekao sam im da
je to moja {uma, a ne kom{ijina, koji je
svoje parcele prodao pilani. Rekli su mi,
nakon {to su pogledali dokument iz katastra Op{tine O{tra Luka, koji ka`e da je nisam vlasnik spornih parcela, da radnike ne
mogu zaustaviti. Ja sam im rekao da dokumente iz katastra imam i ja, te da radnike
pomjere na neki drugi dio, koji nije sporan,
dok ja donesem papire... Policija to nije
uradila. Ipak, policajci su sa mnom i sa
`enom po{li na{oj ku}i i ja sam im pokazao
va`e}e dokumente. Rekli su mi da sam bio
u pravu, ali - moja {uma je ipak dijelom
posje~ena. Zato se ja uop{te ne osje}am
bezbjedno u svojoj ku}i. A samo `elim normalno da `ivim, na svom, da imam iza sebe sud i policiju moje dr`ave Bosne i Hercegovine, koji me uvijek mogu za{tititi kao
~ovjeka. A ovako... Kome sada ja da se

Pogledi 33

28. oktobar/listopad 2007.

Materijalne pomo}i niotkud:
Jelena Brankovi} u unukovom zagrljaju

Brankovi}evi `ive u ku}i koja proki{njava, a
njihove kom{ije su prodale obnovljene ku}e

U op}ini Sanski Most za povratnike u
Kruhare i Lu{ci Palanku ka`u da se trude
da im pomognu u skladu sa postoje}im
privrednim mogu}nostima. Pomo} im je
nedavno do{la i od Op{tine Prijedor.
Joli}evi, s druge strane, ne znaju ko }e
im pomo}i i ko }e ih za{tititi, jer nisu u
gradu, u masi u kojoj bi, pretpostavljaju,
kao Hrvati bili manje uo~ljivi, a mo`da i
za{ti}eniji.
Me|utim, ni Joli}evi, ni povratnici
srpske nacionalnosti vi{e ne vjeruju niti jednoj dr`avnoj instituciji u Bosni i Hercegovini koje su zadu`ene da za{tite njihov integritet, imovinu i omogu}e bolji `ivot. A u
izvje{tajima federalnog Ministarstva raseljenih lica i izbjeglica navodi se da se nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma u
Bosnu i Hercegovinu vratilo vi{e od milion
izbjeglica i raseljenih lica - u Federaciju
BiH 740.878, u Republiku Srpsku
258.029, a u distrikt Br~ko 21.382 ljudi.
Kome oni da vjeruju?
Lejla I. Re{i}

U centru Mostara ulice nose imena osniva~a usta{kog pokreta

Nakon dvogodi{njeg rada komisije utvr|eno je da je sporno oko
1.000 naziva ulica, trgova ili objekata. Svi nazivi koji asociraju na fa{izam,
{ovinizam ili bilo kakav oblik mr`nje i netrpeljivost, koji su zasnovani
na nacionalnoj ili vjerskoj isklju~ivosti, bi}e zamijenjeni
ro{le su dvije godine otkako je u Mostaru, za vrijeme
biv{eg visokog predstavnika Pedija E{dauna, doneseno deset preporuka, koje su se ticale provedbe (nametnutog) statuta ovog grada. Jedna od preporuka bila
je da se formira radna grupa Gradskog vije}a, koja }e uraditi reviziju naziva ulica, trgova i javnih objekata u Mostaru.
Pomenuta komisija trenutno zavr{ava svoja rad, a njen prijedlog bi se ve} od narednog mjeseca mogao na}i na dnevnom redu Gradskog vije}a.
Kako saznajemo od sekretara ove komisije Mustafe Alendara, nakon dvogodi{njeg rada utvr|eno je da se radi o
1.000 naziva ulica, trgova ili objekata koji bi mogli biti
sporni. Komsija je, ka`e Alendar, o svakom nazivu
odlu~ivala konsenzusom.

P

Ni{ta bez konsenzusa
Kriteriji kojima se tokom pomenutog procesa revizije rukovodilo bili su ve} na po~etku precizirani: svi nazivi koji asociraju na fa{izam, {ovinizam, ili bilo kakav oblik mr`nje i netrpeljivost, koji su zasnovani na nacionalnoj ili vjerskoj isklju~ivosti, bi}e zamijenjeni adekvatnim nazivima.
Ovo je bilo osnovno na~elo, a pored toga se gledalo i da su
imena ulica zasnovana na tradicionalnim nazivima i toponimima svojstvenim Mostaru, a da su izdr`ala vi{edecenijski
test, da simboliziraju pomo} svakog afirmativnog oblika na
dobrobit svih gra|ana Mostara, te da su naslonjena na kulturno-istorijsku ba{tinu Mostara kao dug svojoj pro{losti.
Bez obzira kakav }e biti ishod rada ove komisije, ukoliko se uzme u obzir da su ovom osjetljivom pitanju u Mostaru jo{ prisutni antagonizmi, suvi{no je govoriti o tome
da su oni uveliko izra`eni u parlamentima ili vije}ima u
Hercegovini.
Tako je, kako saznajemo, na odr`anih 20 sjednica komisije nerijetko dolazilo do nesuglasica me|u ~lanovima koji dolaze iz sva tri konstitutivna naroda.
^lan komisije i vije}nik Gradskog vije}a Mladen Margeta (HDZBiH) isti~e da je bilo konsenzusa, ali i dosta neslaganja oko imena ulica, jer su vije}nici iz reda hrvatskog
naroda mi{ljenja da ve}inu naziva ulica na desnoj strani
Mostara ne bi trebalo mijenjati, dok, eto, bo{nja~ki vije}nici tvrde suprotno.
I dok se o nazivima ulica razgovara, u Mostaru su jo{ prisutne one koje naru{avaju osnovno na~elo dokumenta po
kojem bi se komisija trebala rukovoditi. U samom centru
grada, gdje je tokom ratnih de{avanja bila linija razdvajanja, do danas su ostala imena Mile Budaka, te Ante Voki}a i Mladena Lorkovi}a. Ove dvije, kao i Ulica Jure Franceti}a (usta{kog povjerenika Ante Paveli}a za BiH za vrijeme NDH, komadanta jedinica Sarajevskoga usta{kog logora, a poslije i zloglasne Crne legije) bile su u pro{losti
predmet Gradskog vije}a.

Naime, nakon pritisaka OHR-a gradona~elnik Mostara Ljubo Be{li} je u dva navrata tra`io da se na dnevnom redu promijene nazivi ovih, prakti~no ubrzanim postupkom. No, protiv ovoga su bili ~lanovi SDP-a. Smatrali su, naime, kako su
promjene samo kozmeti~ke, te da se trebju promijeniti imena svih ulica u Mostaru. Kako za promjenu dnevnog reda na
sjednici Gradskog vije}a za ovo nije dobio dvotre}insku
ve}inu glasova, tako se o tome nije ni odlu~ivalo.
Demantiraju}i gradona~elnikov komentar koji je iznio u
medijima da je njegov prijedlog prvo prihva}en, a onda
odbijen, vije}nica SDP-a Selma Jakupovi} za Oslobo|enje
ka`e, da je Be{li}ev prijedlog bio prihvatljiv. No, za njenu
stranku, ka`e nije prihvatljivo da budu promijenjene samo
~etiri ulice.
"Nazivi ulica ne smiju biti takvi da vrije|aju jedan narod.
Tako|er, potrebno je voditi ra~una kod imena knji`evnika ili
glumaca da su oni vezani za Mostar, a ne da su neke osobe
iz nama susjednih zemalja, koji nisu ni~im zadu`ili ovaj grad.
Ukoliko se ne budemo mogli dogovoriti, onda je alternativa,
kao i u pojedinim gradovima, gdje se ulice i avenije
ozna~avaju brojevima", nagla{ava Jakupovi}.
Vratimo se, me|utim, nekoliko godina unazad. Za vrijeme
ratnog sukoba 1992 - 1995. mnogi nazivi ulica, pa i ovi pomenuti, pogotovo u zapadnom dijelu grada, jednostrano su
promijenjeni pod upravom "Herceg-Bosne". Suvi{no je nagla{avati da su, nau{trb nekih tradicionalnih imena kulturnog, istorijskog i memorijalnog karaktera, ta imena donesena sa nacionalisti~ke pozicije.

Knez umjesto Muji}a
Navest }emo neke od primjera preimenovanih ulica na
sjednici Op}inskog vije}a Mostara 1995. godine, ~iji su nazivi ostali do danas. Tako je Trg Rondoa preimenovan u
Trg hrvatskih velikana, ulica Safeta Muji}a u Ulicu kneza
Domagoja, Desete Hercegova~ke brigade u Kardinala Stepinca, Omladinska u Hrvatske mlade`i, a Dalmatinska u
IV bojnu.
Nasuprot tome, u Mostaru su tradicionalni nazivi kvartova
zadr`ali: Carina, Luka, Brankovac, Bjelu{ine, Stari Grad, Cernica, Zalik, Centar II.
Stru~njaci }e kazati da bi mnoge urbane toponime koji
tradicionalno nose svoje nazive po porodicama koje su obitavale na ovim prostorima trebalo ostaviti nepromijenjene. Oni bi i dalje trebali slu`iti kao simboli, kao svojevrsni
svjedoci vremena.
Bilo kako bilo, neovisno o tome kakav }e prijedlog komisije do}i pred Gradsko vije}e, ipak je odre|eni korak u~injen
u Mostaru samom ~injenicom {to se konsenzusnim odlukama nastoji u granicama mogu}eg, ispravljati gre{ke po~injene u pro{losti.
Amil Du~i}