plur 5 6 .pdf

File information


Original filename: plur_5_6.pdf

This PDF 1.3 document has been generated by / Acrobat Distiller 4.05 for Windows, and has been sent on pdf-archive.com on 16/02/2015 at 16:19, from IP address 88.207.x.x. The current document download page has been viewed 989 times.
File size: 1.2 MB (13 pages).
Privacy: public file


Download original PDF file


plur_5_6.pdf (PDF, 1.2 MB)


Share on social networks



Link to this file download page



Document preview


y interview: E-Base
o Podzemlje?
f music: Drum & Bass

Super stvar kod slaganja newslettera poput PLURa jest da nikada nisam siguran kako æe
broj na koncu ispasti. Redovito bi stvar poèinjala tako da bi se osmislili èlanci koji bi se u broju
trebali pojaviti, naðu se ljudi koji bi ih napisali (premda se èesto ide obratno – pogledam koji su
ljudi na raspolaganju te prema svojoj procjeni odreðujem što bi neka osoba najbolje napisala) i
onda se èeka neko vrijeme dok ljudi svoje èlanke ne napišu. I redovito bi se ispostavilo da
netko neæe stiæi ili bi nam neke nove ideje pale na pamet pa bi u konaènici PLUR ispao prilièno
drugaèiji od poèetne zamisli. Èesto zapravo potpuno razlièit.
Urednici control freakovi “ozbiljnih” izdanja sigurno bi se zgražali nad takvim režimom
rada, ali ja sam se veæ nakon prvog broja prestao nervirati. Štoviše, uvjeren sam da je to jedini
moguæi naèin i da bi PLUR bio puno lošiji kada bi se držali krutih urednièkih normi. Zbog
ovakvog pristupa, PLUR doživljava mnogo promjena kroz brojeve, kako koncepcijskih, tako i
vizualnih, premda smo se u posljednja tri broja stabilizirali nakon poèetne darkerske faze.
Možete primjetiti da ovaj broj izlazi na poveæanom broju stranica, a odluèili smo vas udaviti
i s malo težim temama – politika, underground, stanje po pitanju droga... Ne, ovaj broj uopæe
nije lako štivo, ali korisno je i pouèno razmisliti o ulozi omiljenog nam naèina zabave u društvu
i svakodnevnom životu.
Inaèe, slièno kako su u prošlom broju nastradale recenzije partyja u ovom su nastradale
najave. Problem kod najava je što ih je potrebno napisati bar èetiri tjedna prije partyja, što
je u mnogim sluèajevima prerano – jedini koji toliko vremena unaprijed najavljuju dogaðaje
su uz par izuzetaka jedino Best, Tvornica, OTV klub i Kulušiæ, a svi ionako znamo kada se
koji od tih standardnih partyja održava. Za ostale partyje možemo vam samo poruèiti ili da
skupljate flyere ili da pratite najave na ER45 ili Pegli. Ukoliko nemate internet, cybercafei mogu biti odlièno rješenje – negdje oko èetvrtka sjednete u jedan od njih i pogledate
najave na relevantnim siteovima opisanima u ovom broju.

POZIV
Zanimaju li vas objektivne informacije o drogama, o tome kako prepoznati “kriznu situaciju” i
što uèiniti u sluèaju iste, principi harm-reductiona, ili uvid u djelatnosti Špice, za vas smo
organizirali dvodnevni “kratki teèaj Špice”.
Bilo da se želite bolje informirati, dobiti odgovore na neka pitanja ili pridružiti snagama Špice,
pojavite se i nauèite nešto u društvu probranih struènjaka i ekipe iz Špice.
Teèaj je besplatan i otvoren, a održati æe se 9. i 10. 2. u 16 sati na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu, Ivana Luèiæa 3. (okupljanje ispred glavnog ulaza).

Impressum
PLUR je mjeseèni newsletter udruge za zdraviju subkulturnu scenu “Špica”
PLUR znaèi Peace Love Unity Respect
Pitanja? Komentari? plur@spica-info.hr
Vrhovni urednik: strangelove (strangelove@spica-info.hr)
Grafièki urednik: Pogy (pogy@pcchip.hr)
Vrhovni urednièki štab: kikica (kikica@spica-info.hr), TT (tt@spica-info.hr)
U ovo broju još su sudjelovali: n.chi (n.chi@skyphe.org), ben (ben@mail.inet.hr),
Ivana (ivana_645@yahoo.com), Ivan
Slike: Erowid, Pogy, Pegla, ER45.com
Izdavanje financijski podupire Institut Otvoreno društvo Hrvatska.

Politika
partya
Politika obièna - parlamentarna,
stranaèka politika

Rave i parlamentarna, stranaèka politika
manje više ne idu skupa. Ponekad se u
predizborno vrijeme regrutira kakav DJ,
napravi kakva prigodna stvar ili financira neki
party, ali ne pamti se sluèaj da su mase
partijanera ili koalicija DJ-a poduprle kakav
politièki skup ili jasno politièku temu. Love
Parade upravo zato i ima problema sa
održavanjem - prijavljen je kao politièki skup,
ali on nema politièki sadržaj. Stoga Dr. Motte
nezainteresiranim tisuæama izrecitira nekoliko
djeèjih prièica u osam sati - i forma je
zadovoljena, a party se može nastaviti. Ni
kod nas se ne pamti organizirani angažman
DJ-a ili organizatora na bilo
èemu politièkom. No tako
je to; èak i u vezi tema koje
najizravnije pogaðaju naše
“pravo na party”, kao što
je bilo uvoðenje Criminal
Justice Acta u UK 1995.
kojim su se izmeðu ostalog
zabranili partyi na
otvorenom i spontana
okupljanja partijanera,
politièki angažman nije
snažan. U tom se je sluèaju
od stotina tisuæa britanskih
clubbera (u to doba ravera),

tek manji dio i sporadièno odazvao na
skupove koje je organizirala “Right to Party”
koalicija (bio je jedan veæi na Trafalgaru) i
sudjelovao u prigodnim blokadama
prometnica. Podrška nije dosegla kritiènu
masu, svoje ciljeve ispunili nisu, a scena se je
povukla na “rezervne položaje” - u klubove.

Politika druge razine - graðanske
inicijative - mirotvorstvo, ekologija

Raveri nisu pretjerano skloni niti
graðanskim inicijativama, ali kao što prièa
oko Criminal Justice Acta da naslutiti, tu
su stvari nešto otvorenije. Zdravorazumski,
oèekivalo bi se da æe se ekipa navikla na
permisivnu i liberalnu atmosferu party-a i
izvan party-a zalagati za
liberalniji pristup drogama
i društvenim odnosima/
problemima uopæe. Na
ekonomskom
planu
sigurno je uspješno
usvojen krvavo-liberalni
princip; DJ-i trpaju što
mogu, organizatori isto, na
uvjete se ne pazi, “tko
umije njemu dvije” itd.. Na
graðanskom planu opet
vlada tišina. Uglavnom, jer
iako se na proletersku
revoluciju, parlamentarnu
!

demokraciju ili stranaèku politiku ne poziva
baš nitko u tradiciji (elektronske) plesne
glazbe, mogu se èuti poruke koje promoviraju
ekologiju, mir, legalizaciju ili ljudska prava. U
stvari, one èesto postaju i izuzetno omiljene
(npr. hit iz 2000. Simon - “Free at Last”, a tu
je i “Jack” i dobar dio house biblije, zatim
rani radovi “Underground Resistance”). No
to je i dalje samo dio folklora - kao na
LoveParade… Tu prièu nešto ozbiljnije
shvaæaju “potomci” hipija - trance pleme sa
svojim free festivalima, intenzivnim
ekologizmom, mirotvorstvom i koketiranjem
s anarhizmom umoèenim u psihodeliju. I kod
nas je ta ekipa najaktivnija - iako marginalna.

Tu su Marino i Attakovci, koji su na svojim
buvljacima/proslavama/festivalima uz DJ-e iz
domaæe radinosti znali angažirati i Ilka i Lily.
Ova mala off-party scena je jedini relativno
aktivistièki nastrojen segment domaæe rave/
clubbing/party scene.
No kroz besplatne festivale, mistiku i
anarhizam dolazimo do politike koju je teško
raspoznati kao takvu..

Politika treæe razine: anti-politika,
subverzija, PLUR

Možda je najbolje poèeti s ilustracijom. Na
jesen 1996. ekipa okupljena oko
južnokalifornijske rave mailing liste dala si je
"

truda i organizirala veliki odlazak u ...
Disneyland; njih 200tinjak okupilo se u svojim
najluðim outfitima, slikalo se, glupiralo,
radilo sitne i ugodne gluposti, stvarajuæi
pravu festivalsku atmosferu... pa ih je i
security disneylanda htio rastjerati jer su
poèeli privlaèiti pažnju turista koji su poèeli
slikati njih (a ne Mikija, Šilju i ekipu). Je li
to politièki èin ili èista zabava? Što je
LoveParade? Što proizlazi iz cjelonoæne
kombinacije
glazbe,
zajednièkog
ekstatièkog plesa (i droga?)... Koliko je
politièan taj osjeæaj slobode, zajedništva i
izuzetne sreæe koji viri iz naše glazbe i naših
partya? I koliko se on prenosi na zbilju
nakon što završi zadnja stvar?
Neki tvrde da je rave “dubinski
politièan”; da se ne troši na slogane
i institucionalizirane kampanje,
veæ djeluje izravno, kroz umove,
kroz doživljeno, te da se poput
virusa širi u ostatke naših života;
okupira naše slobodno vrijeme,
dolazi nam na posao (pa se
nekad i gubi posao)... i samo
ponekad izvire u civilnoj sferi.
Ipak, službena politika i politiènost se
odbijaju i potpuno ignoriraju, što nas vodi
na sljedeæu temu

Politika: razina podzemlje

Veliki dio ekipe radi na partyima
zakonski kažnjive stvari (neæemo sad o
tome valjaju li zakoni - no što sam gore
napisao, sa naše scene nije pošla niti jedna
inicijativa koja bi to propitivala), da ne
kažemo stvari zbog kojih bi imali problema
s okolinom ili roditeljima da ih netko
“izvana” vidi - zato ekipa postaje nevidljiva.
Povlaèi se u podzemlje i mrak, gdje vladaju
jednostavna pravila u kojima se isprepliæu

Pljuju nam scenu i glazbu - pljuju i nas
same, vrše represiju - stvarnu i simbolièku,
a mi smo nemoæni jer se politièke moæi
javno odrièemo...

Što onda?

kriminal i PLUR na nemoguæe naèine. Iz
podzemlja se ne talasa; tamo se živi
privremeno, intenzivno i nezavisno od ostatka
svijeta. Svi su kapitalni pravci nastali tu;
od housea preko acida do drumbe i gabbe;
svi su se izrodili u takvoj mješavini; u
mutnom, mraènom, vlažnom i toplom
inkubatoru.
Ovo podzemlje je donekle sukladno sa
“anti-politikom”, ali ne trpi dnevno svjetlo
pod koje treba izaæi za aktivniji politièki/
graðanski angažman. Zato ostajemo u
polusvijetu dok ne puste pse.

Velika politika uzvraæa udarac Racija:

Povlaèenje u sjenu znaèi odbijanje moæi,
ali i ne-posjedovanje moæi. Zato se
prigodnièarski štiti mlade od njih samih
raznim uredbama, zakonima, akcijama.
Konkretno; racijama, KORovima,
zatvaranjima partya, sotonizacijom u
medijima. S druge strane, nedostatak moæi
koriste i krvopije na sceni - cijena partya
je èesto na “Europskoj” razini, ali su
“životni” uvjeti na partyima preèesto
katastrofalni do jako loši, kontrola
kvalitete (od glazbe nadalje) nikakva, zatim
svakojaki likovi svakojako rasparèavaju
svakojake droge pa se i pomlate..

Obièno je lakše postaviti dijagnozu no
preporuèiti terapiju.
Trenutna situacija, gdje “oni imaju moæ, a
mi imamo noæ” nije tako strašna. Trenutke
partya (za sad) nam nitko ne može oduzeti.
Meðutim koliko su vas puta ražalostile,
uvrijedile ili razbjesnile racije, bijedni uvjeti na
partyima, tuènjave “saèekuše”, sve mraènije
stanje na partyima, i to što vas tretiraju kao
narkomanku samo zato što idete na partye?
Èemu to ignorirati? Èemu do besvijesti
defetistièki kukati kad možemo djelovati i
barem malo micati scenu u smjeru kojem to
želimo - bilo kao partijaner, bilo kao
organizatorica, bilo kao DJ, bilo distribuirajuæi
glazbu, bilo u partijanerskim inicijativama (eto
tu i Špice). Ne treba jurišati na barikade ili
vjetrenjaèe; dovoljno je glasno komentirati,
izreæi svoje mišljenje i kritiku, otiæi na BOLJI
party, napraviti BOLJI party, komunicirati,
osmjehnuti se…
Naše su reakcije politièke, kao što su
politièke i situacije kojima se obraæaju.
Usprkos tome što je to “samo zabava”.
Baš zato! 1 (TT)

#

Emir Bešiæ, DJ i
manager Besta za
programe elektronicke
glazbe govori o
“Subkulturi”, problemima
na sceni i mukama
organizacije partyja

E-Base

) U malom broju hrvatskih tiskanih izdanja
koja su pratila “plesnu elektronièku glazbu”
(rekli bi: techno), izuzmemo li povremene
èlanke ili podlistke u mainstream medijima,
prvenstvo pripada fanzinu “Subkultura” koji
je izlazio tijekom 1997. i 1998. godine i kojeg
si ti bio pokretaè i glavni urednik. Kako se
cijela prièa oko Subkulture odvijala?
= Stvar je krenula veæ ranih devedesetih,
konkretno 1994. kada je nas nekolicina
okupljenih oko “Aquariusa” htjela pokrenuti neki
èasopis koji bi se bavio scenom. U toj ekipi bili
su Kiki, Eddy, Frx, ja uz Tomu Ricova kao
nekog pokretaèa, premda on sam nije bio
izravno aktivan na party sceni. Tomo je u cijeloj
prièi davao neki svoj doprinos iza scene, a veæina
nas izrasla je upravo na njegovim “Tom Tom
Club” veèerima nedjeljom u Kulušiæu kasnih
80-ih, gdje se puštao funky, soul, hip-hop i
kasnije house. No, cijela prièa tada oko èasopisa
nije zaživjela, premda smo veæ imali i spremne
tekstove.
Par godina kasnije, sluèajno sam stupio u
kontakt s ljudima iz njemaèkog izdanja
“Subkulture”, gdje taj èasopis postoji i danas,
ali za razliku od “Partysana” pokriva samo
Stuttgart i okolicu. Oni su nam tada ustupili
$

licencu da koristimo njihovo ime i logotip, no
sami tekstovi i ureðivanje bili su iskljuèivo naši.
Cilj nam je bio okupiti što je moguæe više
ljudi sa naše scene. Imali smo dobar odaziv
publike i organizatora, i to je izmeðu ostaloga
bila i prva prilika gdje su organizatori partya
mogli dobiti nekakav feedback o svom radu.
Naravno, u poèetku je bilo i prigovora i
nesporazuma, ali sve je ubrzo bilo sreðeno.
Imali smo dobre odnose sa sponzorima, i
nakladu od 40 000 primjeraka u posljednjem
broju, ali na ljeto 1998. sponzori nam nisu
više bili u stanju plaæati, te smo nakon
posljednjeg ljetnog dvobroja 1998. (koji je bio
izdan dvojezièno, na hrvatskom i engleskom
jeziku) stvar ugasili. Ali svejedno, za mene je
to bilo jedno veliko iskustvo i nije mi žao što
sam to radio.
) Koji su bili tvoji poèeci kao DJ-a?
= Obzirom da sam iz Varaždina, moji su
poèeci vezani ponajviše za klubove iz tog
podruèja. Konkretno, osamdesetih je skoro
svaka varaždinska srednja škola imala svoj disco
koji je imao normalno radno vrijeme do 1 sat u
noæi kao i pravi klubovi. U takvom jednom
klubu koji se zvao “5 i 3” ja sam se kao

srednjoškolac, imao sam 16 godina, prvi put
susreo s DJ pultom, tj. dva gramofona,
miksetom, kazetofonom. Nekako istovremeno
poèeo sam raditi s ekipom koja je ureðivala
emisiju za mlade na Radio Varaždinu.

1991. sam se, nakon završenog varaždinskog
MIOC-a i paralelno završene srednje muzièke
škole, preselio u Zagreb. U Zagrebu sam 1992.
poèeo puštati èetvrtkom u Kulušiæu hip-hop i
house.

) Koja je glazba tada bila aktualna?
= Aktualan je bio hip-hop, to je tada drmalo.
Baš je tada izašao drugi album RUN D.M.C.a, “Raising Hell” s hitom “Walk this way”,
zatim je tu bio i prvi album Public Enemyja,
“Yo! Bum rush the show!”, a uz to je iz ranih
osamdesetih bio prisutan electro-funk. S tim
hip-hopom poèele su polagano dolaziti i house
stvari, i to najprije kroz hibrid hip-house, npr.
Queen Lattifah, Money Love, Tony Scott itd.

) To je sve još uvijek dosta izvan techno i
rave scene koja je tada veæ bila aktualna
kod nas...
= U to sam se ukljuèio tek 1994, upravo
preko housea koji je tada dobivao na
popularnosti meðu rave populacijom, a u
technu nisam bio pretjerano aktivan i uopæe
nisam bio pobornik tog prvog vala i hardcorea.
U principu sam do 1998. ostao zapravo na
houseu, premda je 1994. krenulo moje
tranceoidno putovanje. Stvari su krenule preko
“Aquariusa”, gdje sam bio rezident petkom.

) Imao sam 12 godina tada, ne oèekuj
ništa više od klimanja glavom...
= No, taj je hibrid dakle spajao brže house
zvukove koji su dolazili iz undergrounda, te
gay i crnaèkih klubova, i kako je to sve u neko
doba moralo izaæi iz tog okruženja, stvar se
spojila, što meðusobno, što s mainstream
zvukovima, te je tako došlo u Europu. Uz taj
hip-house stigao je i house i prve house stvari.
Kako smo mi uvijek kaskali za Europom, nama
je to sve došlo u paketu, i hip-house i house,
pa stvari poput “M.A.R.R.S. – Pump up the
volume”, i acid zajedno s cijelom histerijom

) Kako su na koncu partyji došli do
“Besta”? Jer, to su na neki naèin bile dva
nepomirljiva koncepta: s jedne strane bila
je underground party scena, a s druge
najekskluzivniji klub u državi, tada je
uostalom bila aktualna fraza “šminkeri iz
Besta”... Danas je “Best” praktièki jedan
od najstabilnijih stupova scene.
= “Aquarius” je bio predvodnik scene.
Naravno, poèeci su bili u “Ksetu” i “Gjuri”,
bio je i taj prvi službeni party u “SKUCu”, ali
široki proboj ostvaren
“Glazbu koja se pušta na partyjima sluša
je
upravo
iz
masa ljudi, ali ne dolaze na partyje
“Aquariusa”, i to iz
zbog loše reputacije atmosfere na
“Sabotage” veèeri
èetvrtkom koje
partyjima. Ljudi ne vole ekstremizme,
su vodili Kiki i
bez obzira što smo mi zemlja ekstrema”
Frajman. No,
koja je oko njega išla. Sve se to kod nas
vlasnicima kluba
dešavalo unutar nekih šest do osam mjeseci,
smetala
je
tijekom 1987. i 1988. godine.
Kasnije su stvari krenule same od sebe,
1989. dobio sam i svoju vlastitu emisiju
na Radio Varaždinu, puštao sam po
dosta klubova u Varaždinu i okolici, a
%

povezanost scene s drogom, oko koje su
bili teški problemi. Racije su se odvijale
preèesto, što je sve skupa stvaralo loš image kluba u javnosti.
Loopsi su tako poèeli lagano propadati i
scena se morala seliti u alternativne
prostore, tako da su jedno vrijeme na sceni
postojali samo “Kašina” i”Kulušiæ” kao klubovi
koji su redovito imali svoje veèeri.
U takvoj situaciji pojavilo se 1997. nekoliko
ekipa koje su željele raditi partyje, pa su tako
nastali “Theatre of Sound” i “Astralis”, a i
“Kraljevstvo” je tada bilo u pripremi. Poèetkom
1997. Astralisova ekipa je stupila u kontakt
s “Bestom”, i pred Uskrs su oni organizirali
prvi “Astralis” u “Bestu”, zvao se “Full
Moon”. Party je bio sjajan, “Best” je bio
prepun. Taj je party bio široko popraæen u
“Subkulturi”. Kasnije je došlo i “Kraljevstvo”
s originalnom postavom Dario, Mamino,
Cet.
) Kako su nastali “Liquid” i “Perfection”?
= S vremenom je nastala potreba za još
jednim projektom koji bi pomirio dva
“svijeta” trancea i techna, pa sam ja s Cetom
poèeo raditi “Liquid”. Stvar je jako dobro
išla, meðutim Cet je sve više išao u stranu
techna, ja sam ostao na tranceu, i glazbene
su razlike postale prevelike, pa se party sveo
na to da su na flooru bile dvije skupine ljudi,
gdje je jedna plesala na moj set, dok je druga
stajala i èekala Ceta i obratno.
“Liquid” smo onda prekinuli i iz njega je
nastao “Space”, na kojem više promoviramo
progressive zvuk, tj. stil koji se meni oduvijek
sviðao, a to je mješavina izmeðu housea i
trancea.
Meðutim, zvuk “Spacea” je takav da ga
preferira malo starija ekipa, pa “Space” partyji
nikad nisu mogli privuæi više ljudi. Tako se
“Space” zapravo pretvorio u “Network”, koji
ide jednom mjeseèno èetvrtkom u Sokolu.
“Perfection” je pak nastao tako što je iz
&

“Scena je i dalje previše za
insidere i svi još uvijek teže
tome da scena bude underground i to me zapravo smeta.
Realno, sve je u ovom podruèju
izmišljeno, i umjesto da
pokušavamo smisliti toplu vodu,
bilo bi jednostavnije naprosto
preslikati kako se radi vani, u
Engleskoj ili Njemaèkoj”
ekipe koja je radila “Kraljevstvo” ispao Mamino
i ušao je Petar Dundov kao DJ.
) Mislim da se možemo složiti oko toga da
na hrvatskoj party sceni postoji dovoljna
kolièina vrlo kvalitetnih DJ-a. Zašto se onda
redovito inzistira da skoro svaki party ima
nekog stranog gosta, tim više što se èesto
dogaða da su strane zvijezde kvalitetom
ispod domaæih rezidenta? Primjerice, meni bi
recimo bio super “Perfection” na kojem bi
puštali samo Dundov, Dario i Cet, bez
ikakvih stranih “zvijezda”.
= Ali onda ti nitko ne bi došao na party. Za
to je kriva naša hrvatska publika kojoj je sve
strano bolje nego domaæe, to je valjda u našem
karakteru. Slažem se da su èesto strani gosti
lošiji i znalo se dogoditi da dovedemo goste
koji realno ne vrijede. To su èesto imena koja
su postala poznata kroz produkciju, ali su kao
DJ-i slabi.
To mi najviše smeta na našoj sceni, što se
ne vjeruje domaæim DJ-ima, odnosno domaæim
organizatorima kada se na party pozovu samo
domaæi DJ-i. S druge strane, sami smo si krivi,
jer se ne radi kako bi trebalo. Mislim da se na
sceni jako slabo radi.
Naši produkcijski i DJ timovi rade intenzivno
ili na svojem probitku izvan Hrvatske ili rade
na organizaciji svojih partyja, ali premalo se
radi na tome da scena prosperira šire u javnosti,
tj. da se pokriju mediji.

Scena je i dalje previše za insidere i svi još
uvijek teže tome da scena bude underground
i to me zapravo smeta. Realno, sve je u ovom
podruèju izmišljeno, i umjesto da pokušavamo
smisliti toplu vodu, bilo bi jednostavnije
naprosto preslikati kako se radi vani, u
Engleskoj ili Njemaèkoj. Ono što se kod nas
pokušava prodati kao underground, to je vani
mainstream, komercijala. Evo, npr. ljudi su
napali Jorga Henzea da je puštao komercijalu
i da je svirao hitove, što je u cijeloj prièi potpuno
nebitno, jer ljudi su se u krajnjoj liniji dobro
zabavljali, a i to je jedini naèin da se nekog tko
je prvi put došao na party i tko prije nije slušao
techno privuèe u scenu.
) Da, malo je teško nekoga privuæi odmah
neèim ekstremnim...
= I to i jest naš problem, što idemo previše
u ekstreme i ništa ne radimo na tome da se
scena i partyji približe ljudima koji nisu insideri.
Primjerice, ne znam da li je ikome kod nas
jasno da jedan Laurent Garnier ima tjednu radio emisiju u kojoj pušta stari house, funk,
electro-funk i nove stvari. Mnogi kod nas toga
ne žele biti svjesni i insistiraju na ekstremizmu.
I to i jest uzrok propadanja mnogih party veèeri.
) Premda naravno ima jako dobrih stvari
u tom ekstremnijem undergroundu...
= Da, to je bilo dobro 1992. i 1993, ali
sada više za tim nema potrebe, sve je tu

dostupno. Glazbu koja se pušta na partyjima
sluša masa ljudi, ali ne dolaze na partyje zbog
loše reputacije atmosfere na partyjima. Ljudi
ne vole ekstremizme, bez obzira što smo mi
zemlja ekstrema.
Premalo ima radio i TV emisija o technu i
drago mi je što se npr. Radio Cibona prema
tome otvorila, što su u tome našli svoj
komercijalni interes. Ja recimo mislim da sam
puno uèinio za popularizaciju scene i širenje u
javnost, što preko “Subkulture”, što preko radio
emisija. Èak mislim da remixiranjem domaæih
zabavnjaka radim veliku uslugu party sceni, jer
remix “Ljeta” od Jinxa miljama je drugaèiji od
bilo èega drugoga domaæeg što se vrti na našim
radio stanicama. I ne mislim da sam zbog toga
nekakav komercijalni DJ.
Meðu našom publikom, teško æe se naæi
makar deset ljudi koji æe moæi sa sigurnošæu
reæi kakvu glazbu pušta koji hrvatski DJ, koje
stvari pušta i koji su mu stilovi. Informiranost
našeg društva je na nuli.
) Vidiš, zgodna poanta... ja sam sada od
tebe dobio tvoje setove zato što smo se našli
na ovom intervjuu, ali kako netko tko
standardno dolazi na partyje može doæi do
glazbe koja se na partyju pušta, da bi je,
recimo, slušao doma?
= Pa, ja osobno dajem svoje setove na
diskovima svakome tko traži. Mnogi DJ-i to,
recimo, ne žele raditi. Ali problem je što se
naši klinci ne usude pitati. Svatko tko traži
CD, može ga dobiti. Vani je recimo normalna
stvar komunicirati s DJ-em i tražiti promo
mixeve.
) Na koji naèin biraš strane goste koje æeš
pozvati na party?
= Najbitnije je da je DJ iskusan. Ukoliko
nekog nisam izravno slušao ali je poznato ime
u produkciji, najprije saznam kakav je kao DJ.
Tu je produkcija èak potpuno nebitna, jer ako
je netko dobar producent ne mora znaèiti i da
'

je dobar DJ.
Bitno mi je da DJ može voziti prièu, da ja
njega mogu pustiti tri sata i da tijekom tog
vremena on dobro zabavlja ljude, jer konaèno,
radi tog gosta su veæinom i došli. Do sada
sam imao svega jedno ili dva razoèaranja u
“Bestu” sa stranim gostima.
) Posljednjih mjesec-dva vidimo pojaèano
“djelovanje države” na sceni u smislu
zatvaranja klubova, racija i slièno. Kako ti
gledaš na to?
= Prije svega, svatko tko organizira neki
dogaðaj ili je vlasnik kluba, mora imati dozvolu
za radno vrijeme, kao i za svaki drugi objekt,
duæan, fast food ili nešto slièno; sve postoji
u zakonu i sve je predviðeno. Prema zadnjem
zakonu, vlasnik prostora mora za svoj prostor
tražiti i platiti licencu za koju mora
zadovoljavati odreðene uvjete. Veæina naših
klubova nije tražila licencu, prije svega zato
da je ne bi trebali platiti. Drugaèije se plaæa
porez na klub, a drugaèije na cafe bar, i mnogi
naši klubovi prijavljeni su kao obiène birtije.
) No, nisu li zbog toga klubovi u centru
hendikepirani, jer ne mogu raditi duže od 4
samo zato što se nalaze u blizini stambenih
zgrada?
= To je vani najnormalnija stvar i slièni
propisi postoje i vani. Zakonodavac je tu
obavio dobru stvar. Svi koji su sada dali molbu
i koji zadovoljavaju uvjete dobili su licence.
“Best” je, na primjer, dobio dozvolu za rad
do 7 ujutro.
Neki klubovi nisu dobili licence jer se nisu
ili ne mogu brinuti o svojem dvorištu, o
prostoru ispred kluba. “Best” èak brine što
se dogaða na parkiralištu, premda to nije
dužan. Strani klubovi uredno imaju redare koji
održavaju red i ispred kluba.
Problem je što je naša publika opet previše
razmažena... u Engleskoj se klubovi pune veæ
oko 10-11 sati.


) Ali time se opæenito noæni život tjera
dalje od centra, mnogima je teško doæi do
tako udaljenih lokacija.
= Gledaj, ljudi vani isto putuju satima do
partyja. Neka se i organizatori potrude da bi
njihovi posjetitelji imali sve što im treba, vani
èesto partyji imaju organizirani prijevoz tokom
noæi. Tako da, ako vam nešto u vezi nekog
kluba ili veèeri ne odgovara, pritisnite
promotora da vam to organizira. Ako nemate
prijevoz, pritisnite promotora da organizira
prijevoz.
Uostalom, ako ti se sviða neki promotor,
ako ti je dobar neki party, onda se moraš
pomiriti s tim kako stvari oko njega
funkcioniraju ili napraviti pritisak da se stvari
poboljšaju, npr. tražiti da plati licencu za duže
radno vrijeme ukoliko može, ili da se premjesti
u klub koji zadovoljava uvjete. U Zagrebu
ima klubova s vrlo dobrim uvjetima.
) Ovih nekoliko racija po partyjima koje
su se dogodile nemaju neke veze s radnim
vremenom, veæ više s lošim imageom party
scene. Jesmo li sami krivi za taj loš image,
što onda država na neki naèin pokušava
prisilom kompenzirati?
= Ja u to ne bih miješao državu, scena si
je velikim dijelom sama kriva. Jer, budimo
realni... neka svatko tko doðe èist na party
pogleda oko sebe i neka pogleda kako stvari
oko njega izgledaju. Od zgaženih ljudi do

“Mislim da se scena
najviše može popraviti
edukacijom, ali prije
svega edukacijom van
partyja, kroz radio i
TV emisije, kroz èasopise, ljudi moraju
znati koje stvari se
puštaju na partyjima”

razvlaèenja po stolovima, prodaje i sl. Mi u
“Bestu” to pokušavamo svesti na minimum i
držimo do toga. Ne samo što to vide sluèajni
posjetitelji partyja, veæ i policija. Zašto bih ja
trebao drugo jutro imati probleme zbog
nekoliko nadrogiranih ljudi koji su se bahato
ponašali.
Ja smatram da je drogiranje osobna stvar,
što izmeðu ostalog znaèi da na javnim
prostorima drogiranju nema mjesta. Što æe
osoba raditi u svojem prostoru, njegova je
stvar, a ukoliko doðe drogiran negdje van,
njegova je stvar dokle god ne smeta drugima.
Ali, ukoliko se netko drogira vani, onda smeta
drugima. Ovo govorim iskljuèivo sa gledišta
promotora koji želi da se party održi i slijedeæi
vikend.
Neæu ulaziti u razloge zbog kojih policija
provodi racije, ali sami smo si krivi zbog toga.
Kad bi imali èišæu situaciju, racija ne bi bilo.
S takvim se stvarima uostalom vi iz “Špice”
više bavite, dijeljenjem informacija, flyera i sl.
Meni je kao promotoru strašno vidjeti nekoga
tako razbijenog, za 5 ili 10 bombona nema
èak niti znanstvene podloge da æe djelovati.
Drago mi je da postoje organizacije poput
“Špice” koje mogu educirati klince koji dolaze
na partyje danas.
Ponavljam, dosta si je scena sama kriva,
po pitanju loše organizacije i neèovjeènih
uvjeta na partyjima.
) Što organizatori mogu po tom pitanju
napraviti?
= Pa, recimo da damo “Špici” da radi svoj
posao i da se trudimo da na partyjima budu
što bolji uvjeti za posjetitelje. Na samim
ljudima je onda da odluèe kako æe se ponašati.
Recimo, nakon svakog partyja, mi po našim
WC-ima naðemo po jednu ili dvije potrgane
ili izvaljene WC školjke.
) Hm. Kako razbiješ školjku od WC-a?
= Èuj, ne znam, ali to se uglavnom dogaða

u ženskim WC-ima. A zbog pivskih boca koje
ljudi bacaju u WC-e, zabranili smo unošenje
piæa u WC. Uglavnom, najveæi trošak nakon
partyja je èišæenje kluba i WC školjke.
Naravno, onda je to frustrirajuæe i
organizatorima, koji se onda pitaju zašto bi
oni osiguravali bolje uvjete kada im se ljudi
tako ponašaju. Ovo sada ne želim pljuvati po
generalnoj party populaciji, ali ima ljudi koji
stvarno naprave ogromnu štetu, ja bi ih
nekako nazvao gremlinima. Oni su najviše krivi
za ovakvu situaciju, jedan manji dio ljudi, koji
svojim ponašanjem uzrokuje racije i ovakvo
stanje na sceni.
) No, imamo li mi sa party scene alibi da
bi oni koji se drogiraju na partyjima ionako
drogirali, te se time odrièemo bilo kakve
odgovornosti za njihove probleme? Možemo
li se ograditi od ljudi koji se samo drogiraju?
= Ne možemo se ograditi. Recimo, èesto
znam promatrati ljude na ulasku u klub i sa
priliènom sigurnošæu mogu reæi da skoro 80%
klinaca dolazi uništeno u klub, bilo drogom
bilo alkoholom. To je jasan pokazatelj da nešto
na sceni i u društvu ne valja.
Èinjenica je danas da veæinu scene èine
klinci.
) Pa meni ne izgleda baš tako. Ipak se
veæina partygoera doima punoljetno.
= A koliko je bilo 1994? Tada je na partyjima
bilo jako puno studenata i starije ekipe koji
su radili, imali 25 godina ili više, i mislim da je
tada prosjek bio oko 24 ili 25 godina.
Školaraca uopæe nije bilo, izmeðu ostalog zato
što su partyji bili preko tjedna.
Mislim da se scena najviše može popraviti
edukacijom, ali prije svega edukacijom van
partyja, kroz radio i TV emisije, kroz èasopise,
ljudi moraju znati koje stvari se puštaju na
partyjima. Takve stvari stvaraju dojam da se
ljudi brinu za partygoere i stvaraju neku
interakciju na sceni. (strangelove)


Podzemlje?
[ U N D E R G R O U N D ]

N

akon dva teksta o tranceu, u
razgovoru sa uredniko m
PLURa došlo je do slijedeæe
spike: “šteta što nisi imao
mjesta za konkretniju prièu o razlièitim trance
partyjima i specifiènoj atmosferi nekih mjesta,
baš u Zagrebu…ipak je ono što se dogaða u
Attacku nekako posebno, na više nivoa…”
Tu sam ja pogriješio i upotrijebio jednu staru
i èesto ideološki optereæenu rijeè,
pokušavajuæi se lako izvuæi: “pa to je ipak
podzemlje… mora bit razlièito, odudarati od
prosjeènih klupskih dogaðanja, a naša party
scena, na žalost, skoro iskljuèivo je vezana


ER45.com

uz etabliranu klupsku scenu…"
Što je to podzemlje, što to znaèi na
današnjoj sceni, (uf kako sam se zajebo),
nisam mogao više izbjeæi sva ta pitanja i molbe
Seadove, pa se sad jedan dugi i ponekad
optereæujuæi niz slika, pojmova i vibracija,
posredovan nekim znanjem i razmišljanjem
ljudi unutar i izvan scene, treba nekako
pretoèiti, transformirati, prenijeti ili
transponirati u okvire teksta. Podzemlje.
Underground. Potpuno opravdani uzvik
protesta škripi iz monitora, i preko Fire Wire
podloge èujem više glasova kako se bore za
prostor: "Ej, èovjeèe zajebi spiku, kakav un-

derground overground, kakva ideologija,
podjele, etikete, važna je samo glazba, nemoj
mi tu prodavat neku umjetnu prièu…", "o
technu se uopæe ne prièa, to se èini, radi,
pleše…", "svaka definicija je ogranièavanje, i
nije li pravi DJ onaj koji æe pustiti bez
predrasude bilo što u nekom momentu, od
nepoznate psiho industrijale do Chemical
Brothersa koji se vrte na MTV-u…"
Uf, dobro, kužim, jasno mi je, morao sam
intervenirati u ljutito polje glasova koji
su uspjeli narušiti dotadašnji tok misli
i zvuka. Sve je to toèno, ali nakon 10
godina techno scene valjda smo
zaslužili neko auto-refleksiju,
promišljanje, spiku, pa èak i sa onim
pojmovima koji imaju teške mrlje na
dosadašnjoj historiji njihove upotrebe,
posebno kad se sjetimo kako su u
rock-kulturi novinari vezivali "underground" sa tipom glazbe, poput još
jednog odreðenja koje se zadržalo do
današnjih techno(/house/trance) dana
– "progressive". Ipak, podzemlje se
zadržalo, barem kao opis prostora i
nekih dogaðanja, i to je pojam koji je
opstao èak i na zagrebaèkoj techno sceni,
usprkos
opravdanim
prigovorima
samosvjesnih ravera koji se boje
ideologiziranja, ali isto tako i usprkos onim
pametnijim šminkerima koji se pojma
podzemlja gnušaju iz straha za vlastitu
reputaciju. Na samom poèetku, mnogima se
èinilo da je svaki techno party podzeman po
sebi, bez obzira da li je u Gjuri, Aquariusu, ili
Kašini, a posebno prilikom privremenih
zaposjedanja prostora kao što su dvorana
Vrbik, dom Caritasa, dvorac Lukavec i slièno.
Glazba koja se puštala na svim kljuènim
mjestima radikalno je odudarala od mainstream glazbe, i bez obzira na oskudicu i

nedostatak love u prvim godinama relativnih
ratnih smirivanja. Mnogima je bilo teško, ali i
na bilo koji naèin obavezno izvedivo, plaæati
skupe ulaznice, skuplje nego što su danas,
kad je standard malo viši. Radost, ushiæenje
zbog novopronaðenog zvuka i oblika brijanja,
osjeæaj pripadanja neèem poput pokreta,
ozbiljnost u doživljaju i treperenje želuca prije
partyja, religiozna iniciranost, svi slièni osjeæaji
pomogli su potiskivanju èinjenice o skupoj

ulaznici u drugi plan. Otuda, uz nepristajanje
veæine domaæih dj-a na puštanje "kuruze",
potjeèe osjeæaj dobrog dijela ljudi iz prvih par
godina techna, o podzemnosti cijele prièe kao
takve i odbijanju etiketa s bilo koje strane.
No, èak i u najranijoj fazi postojalo je mjesto
koje je prostorom, glazbom i cjelokupnom
vibracijom pomicalo granice tada uspostavljene
prièe o novom zvuku, partyjima, podzemnom
statusu svakog okupljanja šarenih i
dobroæudnih, vjeèno plešuæih biæa. To je bio
Space Aggressor, koji je svojim stalnim
besplatnim ulazom bacao ekipu u èuðenje, a
zvukom, simbolima, beskompromisnošæu za
bilo koji program osim techno okupljanja,

[ U N D E R G R O U N D ]

!

minimalizmom i asketizmom sanitarija i mjesta
za sjedenje, svjetlom i spontanošæu UV
igraèaka, ubojitim dekorom, cijelim svojim
radikalnim pristupom, okupio vjerno pleme
i mnogima utisnuo nezaboravljivi osjeæaj
stvaranja potpuno slobodne, tekkno
autonomne zone. Žil (koji je stajao iza cijele
prièe) donio je mitske instrumente (Rolandov
TB 303, na primjer) i demistificirao ih na
naèin na koji oni to vole, omoguæujuæi
klincima iz Trnja da se igraju tristotrojkom i
borave u Aggresoru kao u svom dvorištu.
Energetska piæa, takoðer mistificirana na
poèetku techno scene, od strane biznisa i
pohlepnih èudovišta koja su se od poèetka
kaèila na scenu i pljaèkala ju, samo to raveri
zasljepljeni ljubavlju najèešæe nisu željeli
vidjeti, opet su doživjela demistifikaciju zbog
Žilovog pristupa koji je velike kolièine
Guarane dijelio besplatno i omoguæavao
ljudima da si sami slažu mješavine i napitke.
(Koliko vas se sjeæa da je jedan red bull na
tadašnjim partijima koštao 10 dm?) Space
Aggressor je bio podzemno mjesto, bez
ikakve patetike ili ideologizacije reèeno,
naprosto kao primjeren opis
prostora i vibracije.
"Podzemno" je èesto vezano uz
poèetke rave kulture, i mnogima æe
prve asocijacije na tu rijeè biti
usmjerene na ilegalne partyje u
napuštenim tvornicama, hangarima,
na otvorenom, u skloništima, na
mrežu fanzina i flyera, info
telefonske linije koje tek uoèi samog
partyja daju lokaciju, cijeli jedan
uzbudljivi svijet kojeg domaæi akteri
techno scene, u ovim našim uvjetima
veæinom nisu nikad imali priliku
upoznati. Razvoj techno kulture u
poèetku, u odnosu na rockerski

svijet podzemlja i establishmenta, bio je bliži
podzemlju, zbog decentraliziranja cijele prièe
i raskida sa sistemom prodaje magle i
stvaranja zvijezda. Mistièno jedinstvo DJ-a i
svih prisutnih ne zahtijeva puno u novcu i
opremi, ali traži odreðenu energiju koja se
ne može uvijek garantirati uloženim
sredstvima u konvencionalnim klupskim
veèerima koje se nude pod partyje. Zbog
toga je danas skoro svako podzemno
djelovanje na techno sceni vezano barem uz
povratak na izvorne principe sa poèetka
scene u svijetu i kod nas, ako ne i koji korak
dalje, s obzirom na tradiciju slobodnih zona
i izmicanja iz diktata svijeta biznisa.
Podzemlje želi saèuvati svijest o tome da
mi sami stvaramo svoju kulturu, i ako veæ
zbog nedostatka alternativnih prostora i
velike gladi za partyjima ne možemo izbjeæi
odlaske na komercijalna mjesta gdje se uz
zvuke tvog DJ-a može (od "najèešæe" do
"ponekad", ovisi o èovjeku) zaboraviti na
ostalo, ne bi trebali zaboraviti da je èesto
rijeè o tome da nama netko drugi prodaje
našu kulturu zamotanu u celofan, sa svojim

cijenama, piæima, redarima, radnim
vremenom i lažnim najavama istoga na
flyerima, da nas ponekad tretiraju kao masu
koju se može mijesiti, nagurati, ižedniti,
natiskati, prevariti, namamiti, u svakom
sluèaju toj masi se može dobro naplatiti.
Takoðer, s godinama i omasovljenjem scene
došlo je do raznih grupiranja gdje se nježniji
dio ekipe, vjeran PLUR principima i glazbi
iznad svega, bez obzira na upotrebu nekih
droga ili ne, s pravom osjeæa ugrožen zbog
pojave orkolikih biæa na nekim partyjima.
Takva biæa na našim prostorima obièno
poprimaju izgled mužjaka koji naslonjen na
šank bulji, vreba i slini, u svim dobnim
varijacijama, a ako je ohrabren alkoholom
onda se nadmeno probija i laktari meðu
ekipom, ne shvaæajuæi da je samim svojim
pristupom zapravo unaprijed izopæen iz
plešuæe mase. Naravno da takva biæa silaze
i u podzemlje, ali prisnost koja tamo vlada
meðu ekipom može garantirati, do nekog
stupnja, onemoguæavanje remeæenja
pozitivne vibre i uživanja u slobodi.

Podzemlje se vraæa malom i
nezavisnom, iako u svijetu poznaje
uspone do partyja od 5000 ljudi, ali
se podzemni akteri znaju i povuæi,
promijeniti ime i poèeti opet nešto
drugo, od podzemnog svijeta do
nekog novog narastanja i etabliranja.
I kod nas se dogaðalo da podzemni
akteri, potpuno mimo domaæeg, više
ili manje etabliranog klupskog i
drugog rave svijeta, interveniraju u
odnose
na
sceni,
recimo
organiziranjem veæeg, a besplatnog
partija na Ponikvama. Besplatni partyji,
posebno oni na otvorenom, prava su
karakteristika podzemlja i stalno
upozorenje na komercijalne vjetrove
koji mogu štetiti sceni. To ne znaèi da je svaki
komercijalni "vjetar" nužno oduzimanje bilo
kakve autentiènosti dobrog provoda za mnoge
kojima je to jedina prilika èuti nekog DJ-a.
Možemo reæi da komercijalni vjetar može
biti pozitivan, (takoðer, za dio ljudi izlazak
iz okvira komercijalnog svijeta nikad ni neæe
doæi na dnevni red, ljudi su razlièiti i
razlièito doživljavaju svijet) i takvi vjetrovi
nekad zapušu u prilog novoj informaciji,
zabavi, pa i mistiènom jedinstvu raverskih
biæa. No, stalnije puhanje samo tih vjetrova
odvodi naš "ship of fools" na stijene boga
novca gdje æemo se prije ili kasnije razbiti.
Dobro je kad postoji izbor, i kad svatko
može iskusiti raznovrsne dimenzije uživanja
u sliènoj glazbi, u razlièitim prostorima, kad
postoje nijanse i svijest o pristupu samoj
stvari, partiju, dekoracijama, cijenama. Što
više podzemnih mjesta, to je slika scene
bolja, barem zbog obnove duha prvih
partyja kad je PLUR bio podrazumijevajuæi i
izabrani princip novookupljene partyzajednice. 1 (ben)

[UNDERGROUND]

"

[ U N D E R G R O U N D ]

#

Kokain
POVIJEST

Kokain se dobiva iz grmaste zimzelene biljke
koke (erythroxylon coca) koja uspijeva u Južnoj
Americi, nekim dijelovima Afrike, Indoneziji i
Havajima, a prvi je njegove kristale iz biljke
1860. izolirao njemaèki kemièar Albert
Niemann.
Nisu poznati toèni podaci o tome kada je
èovjek poèeo koristiti lišæe koke, ali na osnovi
3D model molekule kokaina, ili kako se
figura naðenih u arheološkim iskopinama,
to struèno kemijski kaže [1R-(exo,exo)]može se zakljuèiti da je koka ljudima poznata
3-(Benzoyloxy)-8-methyl-8od 3. st.pr n.e. Istraživanjima je utvrðeno da
azabicyclo[3.2.1]octane-2-carboxylic
je izuzetno mnogo upotrebljavana u doba
civilizacije Inka u vremenu od 11. do 16.
acid methyl ester
stoljeæa. Koristili su je najprije sveæenici i
predstavnici aristokracije pri religioznim dijela tijela). Tek 1883, kad Nijemci daju èisti
obredima (bila im je sveto drvo), a èak je i kokain svojim vojnicima i otkrivaju da ima
danas meðu južnoamerièkim Indijancima blagotvorne efekte na njihovu izdržljivost,
upotreba lišæa koke društveno prihvatljiva i kokain se poèinje koristiti u razlièitim
svrstava se u istu kategoriju sa duhanom. medicinskim i prehrambenim proizvodima.
Smatra se da se umjerenim korištenjem koke
Jedan od najpoznatijih zagovornika ove droge
lako održava normalan život, ali bez velike bio je Sigmund Freud. 1884. Freud je tražio
potrebe za spavanjem ili hranom, iako pri lijek za psihièku iscrpljenost i depresiju. Shvatio
pretjeranoj upotrebi koka ima jako iscrpljujuæe je da kokain djeluje kao anestetik, te da pomaže
djelovanje, kako za tijelo tako i za um.
pri uklanjaju depresije, te ga nazvao “magiènim
U Europi biljka koke nije
lijekom”, koji izmeðu
pobudila veæe zanimanje, a
ostalog pomaže i kod
dugo vremena niti kokain
lijeèenja ovisnosti o
se uopæe ne koristi. Iako je
morfiju. No 1887.
rano otkriven njegov
Freud uoèava stvaranje
potencijal kao lokalnog
ovisnosti i kokainske
anestetika, još dvadesetak
psihoze dok se droga
godina ne koristi se u tu
uzima, i prestaje ju
svrhu (tadašnje ‘metode’
koristiti osobno, a i
bile su hlaðenje operiranog Kristaliæi cracka
profesionalno.
$

Upotreba kokaina imala je utjecaja doba procvata rave kulture, koja iz prva nije
i na literaturu – tamna strana bila vezana uz kokain, ali kako su godine
legendarnog detektiva prolazile, “generation ecstasy” postajao je sve
Sherlocka Holmesa više “generation everything”. Danas u veæini
upravo je ubrizgavanje europskih zemalja kokain zauzima poziciju
kokaina, njegovom èetvrte najèešæe upotrebljavane ilegalne droge
tvorcu sir Arthuru nakon cannabisa, ecstasya i amfetamina. Ne
Conanu Doyleu takoðer postoje pravila, ali npr. u Engleskoj, uzimanje
nije stran, a Robert Louis kokaina najèešæe se vezalo uz house,
Stevenson je najvjerojatnije pisao Dr. drum’n’bass i 2step scenu.
Jekyll and Mr. Hyde pod utjecajem
kokaina. I drugi literarni velikani ga slobodno
KEMIJA
koriste: Anatole France, Henrik Ibsen, Jules
Kemijsko ime: benzoylmethyl ecognine
Verne, Alexander Dumas, a neki predsjednici (C17H21NO4)
(Winston Churchill), kraljevi (kraljica Victoria,
Kokain se dobiva ekstrakcijom iz lišæa biljke,
perzijski šah i drugi), èak i tadašnji papa slave a od jednog kilograma koke dobije se otprilike
Vin Mariani, francusko vino sa kokainom kao 125 grama kokaina. Ulièni kokain dolazi u
jednim od sastojaka.
obliku kokain hidroklorida, koji je bijeli kristal
Masovna upotreba kokaina na zapadu gorkog okusa sa anestetiènim djelovanjem. U
poèinje organiziranjem tržišta u SAD-u kasnih paketiæima se najèešæe nalazi 1g praha, a
šezdesetih godina 20. stoljeæa. Amerièka mafija nemoguæe je znati koliko je od toga stvarno
putem kolumbijskih kartela poèinje s kokain (najèešæe izmeðu 30-60%) - dileri u
masovnom distribucijom kokaina, veæinom njega još dodaju škrob, puder, šeæer, ili droge
bolje stojeæim slojevima. Velik broj “uspješnih kao što je prokain (lokalni anestetik) ili
i bogatih” Amerikanaca povremeno ili èešæe stimulanse kao što su amfetamini.
uzima kokain usprkos desetljeæima “rata protiv
Èista slobodna baza kokaina - crack dobiva
droga” koji vodi vlada SAD-a. Posljedice su se iz kokain hidroklorida pomoæu etera, ali kako
najèešæe javnosti nevidljive zahvaljujuæi
je postupak vrlo opasan (eter lako može
dovoljnoj kolièini novaca za održavanje
eksplodirati tijekom postupka), za
i/ili lijeèenja navike (za razliku
dobivanje slobodne baze
od ovisnika o cracku,
koristi se soda bikarbona.
mahom siromašnih i
Rezultat su kristaliæi
obojenih). U Europi, tek
slobodne baze oneèišæene
kasnih osamdesetih dolazi
sa sodom biakrbonom koji
do velikog proboja
se na ulici prodaju pod
kokaina, usred globalizacije
imenom crack, a uglavnom
kriminalnih mreža i
se konzumiraju pušenjem.
organizacije podruèja
Umorni? Pijte Coca Colu! Kokain se testovima
prodaje, koje se i u
Naime, do 1903, kokain je bio može otkriti u urinu 48-72
Hrvatskoj uspostavlja ranih
sata nakon uzimanja, a kod
devedesetih. To je bilo i jedan od sastojaka Coca Cole
redovitijih konzumenata je
%


Related documents


plur 5 6
plur 1
plur 9 10 web
plur 11 za tisak crop
plur 2
plur 7 8

Link to this page


Permanent link

Use the permanent link to the download page to share your document on Facebook, Twitter, LinkedIn, or directly with a contact by e-Mail, Messenger, Whatsapp, Line..

Short link

Use the short link to share your document on Twitter or by text message (SMS)

HTML Code

Copy the following HTML code to share your document on a Website or Blog

QR Code

QR Code link to PDF file plur_5_6.pdf