komentar risale ASLU DIN (PDF)

‫ﺷﺮح أﺻﻞ دﻳﻦ اﺳﻼم و ﻗﺎﻋﺪﺗﻪ‬
‫اﻟﺸﻴﺦ ﻋﺒﺪ اﻟﺮﺣﻤﻦ ﺑﻦ ﺣﺴﻦ ﺑﻦ ﻣﺤﻤﺪ ﺑﻦ ﻋﺒﺪ اﻟﻮﻫﺎب‬

komentar risale aslu-d-din

autor

Šejh Abdurrahman ibn Hasan ibn Muhammed
ibn Abdulvehhab

8

KOMENTAR RISALE ASLU-D-DIN

Risala šejha Muhammeda bin ’AbdulWehhaba, P:
Rekao je, Allah mu se smilovao:
„Osnovu (temelj) dini islama i njegov stub sačinjava dvoje:
Prvo: naredba ‘ibadeta Allahu Jedinom, Koji nema sudruga, podsticanje na to,
prijateljevanje (el-muwālā’) na toj osnovi i tekfīr onoga ko ga ostavi.
Drugo: upozorenje na širk u ‘ibadetu Allahu, strogoća zbog toga, neprijateljevanje
(el-mu’ādā’) zbog toga i tekfir onoga koji ga uradi.
Onih koji se suprotstavljaju tome ima nekoliko vrsta. Najžešćeg prestupa
(suprotstavljanja) su:
1. Oni koji se suprotstavljaju u svemu.
2. A ima i onih koji ‘ibadete jedino Allahu ali nisu porekli širk niti neprijateljuju
prema njegovim sljedbenicima.
3. U njih spadaju i oni koji neprijateljuju prema njima, ali ih nisu protekfirili.
4. Od njih su i oni koji niti vole tevhid, niti ga mrze.
5. Ima i onih koji su ih protekfirili i tvrde da je on vrijeđanje dobrih ljudi1.
6. Od njih su i oni koji niti mrze širk, niti ga vole.
7. Od njih su i oni koji nisu spoznali širk i nisu ga porekli.
8. U njih spadaju i oni koji nisu spoznali tevhid i nisu ga porekli.
9. U njih spadaju, i oni su od svih vrsta najopasniji, oni koji prakticiraju tevhid, ali
ne znaju njegovu vrijednost2 i ne mrze one koji su ga ostavili, niti ih tekfire.
10. Od njih su oni koji su ostavili širk i zamrzili ga, ali ne znaju njegov uticaj3, niti
neprijateljuju prema njegovim sljedbenicima, niti ih tekfire.”

1

Kažu da je zabrana moljenja mrtvim i odsutnim od vjerovjesnika i dobrih ljudi na primjer, vrijeđanje istih i
umanjivanje njihove vrijednosti. A šta tek kažu o uvjerenju da je to veliki širk i da je onaj koji upadne u to poništio
tevhid!? (op. rec.)
2
Ili njegovu pravu suštinu; upotrijebljena je riječ „qadr“. Ova tačka prije svega obuhvata neznanje o tome da
suština tevhida nestaje pojavom suštine velikog širka pri osobi. Ovakvi ljudi, koji nisu ludi, ponekad kažu za
određeni opis da je veliki širk, ali konstatuju postojanje suštine islama uz veliki širk, a islam je tevhid. Da nas Allah
sačuva zablude! Neki možda ostavljaju samo njegovo ime i neke njegove propise u vanjštinskom pravnom smislu
uz negaciju suštine islama mušriku. Oni u ovom posebnom značenju ne poznaju „qadr“ širka. Više o tome ćeš
moći pročitati u knjizi „Korisne napomene...“, koja će uskoro izaći, inšaAllah. (op. rec.)
3
I ovdje je upotrijebljena riječ „qadr“, koja se u ovom kontekstu može prevesti kao „ne znaju njegovu
vrijednost/pravu suštinu/uticaj...“ i sl. Ja sam odabrao riječ uticaj zbog toga što se radi o ljudima koji, poput onih
iz prethodne fusnote, ne negiraju suštinu islama ili tevhida pojavom velikog širka pri osobi, uprkos tome što su
veliki širk i tevhid dvije suprotnosti koje se ne mogu sastati niti obje nestati. Čovjek je ili muvehhid ili mušrik! Kod
ove vrste zabludjelih, koji nisu izgubili razum, iako kažu nešto što zdrav razum ne podržava već ga negira, veliki
širk ne utiče na nestanak osnove tevhida i islama kojem je apsolutna suprotnost. Šejh Muhammed je ovo
spomenuo u risali „Mufīdu-l-Mustefīd...“ spomenuvši da je veliki širk kod njih poput „crnila na tijelu“, čija pojava
ne negira osnovu njegovog bitka čovjekom. Mimo suprotstavljanja zdravom razumu, oni se suprotstavljaju svojoj
konstataciji o tome da je znanje uvjet prihvaćenosti šehadeta la ilahe illallah, kao i sačuvanost od velikog širka tj.

ŠEJH ABDURRAHMAN IBN HASAN IBN MUHAMMED IBN ABDULVEHHAB

9

Ovim se završava risala šejha Muhammeda, P.
Komentar šejha 'AbdurRahmana bin Hasana, rahimehullahu te'ala4:
U ime (sa imenom) Allaha, Milostivog, Samilosnog,
Samo od Njega pomoć tražimo:
Njegove riječi, Allah mu se smilovao:
„Osnovu5 (temelj) dini islama i njegov stub sačinjava dvoje:

ikhlās, što je bio razlog da se neki učenjaci i učenici danas sustegnu od negacije njihovog islama dok se ne
razjasni proturječnost u koju su upali i provjeri šta su željeli svojim govorom. (op. rec.)
4
„Medžmu'atu-t-Tevhid“, str. 39, štampa Dāru-l-Fikr.
5
Osnova ili na ar. „asl“ u jeziku predstavlja ono na što se nešto drugo gradi, ili ono bez čega nešto ne postoji. U
vjeri ova osnova je u stvari „osnova vjere“ ili na ar. „aslu-d-din“, koja predstavlja skup srčanih uvjerenja, srčanih
djela, vanjskih riječi i djela bez kojih se osnova islama ili tevhida ne može ostvariti, i na koju je Uzvišeni Allah
Svojom milošću nadovezao ulazak u Džennet. Poznavanje ove teme mora biti najpreča stvar u životu jednog
čovjeka, a greška u njoj za sobom povlači najgore; a to je da čovjek pri sebi nema onaj opis koji ga prema
Allahovoj Riječi čini muslimanom-muvehhidom, i na kojeg je nadovezao ulazak u Džennet. Prokleti šejtan je
prevario mnoge ljude u pogledu aslu dini-l-islama, a njihove greške ne izlaze iz vrsta suprotstavljanja koje je
spomenuo šejh Muhammed u ovoj risali. Prevario je ljude koji važe kao šejhovi, učenjaci, nosioci raznih naučnih
titula poput doktoratura, magistratura i slično. Jedna od mes'ela preko koje je upropastio ogroman broj ljudi
jeste „mes'ela opravdanja neznanjem u velikom širku“, čiju srž i predmet mnogi nisu razumjeli! Dok ova mes'ela
u stvari tretira pitanje kažnjavanja mušrika (velikog širka) zbog tog velikog širka, da li će, kada i zbog čega će biti
kažnjen, neki šejtanski glasnogovornici su njen predmet preokrenuli u ostavljanje suštine osnove islama i tevhida
mušriku, tj. onome koji je pridružio neko stvorenje Uzvišenom Allahu u nekoj od Njegovih specifičnosti, bilo da se
radi o Njegovim djelima, osobinama, ili zasluge da se samo Njemu 'ibadeti. Naći ćeš te šejtanske glasnogovornike
kako pod izgovorom mes'ele opravdanja neznanjem zagovaraju islam i tevhid, i to suštinski islam, ne samo
njegovo ime uz negaciju njegove suštine, onome koji je iz neznanja kojeg od sebe nije mogao odagnati upao u
veliki širk, koji je suprotnost osnovi tevhida. Ova odvratna šejtanska novotarija je danas proširena po čitavom
svijetu, i ukazuje na usamljenost islama među stanovnicima Zemlje. Njeni zagovornici na našim prostorima su
mnogobrojni! Predvode ih ljudi koji nose „titule“ „šejh“, „daija“, „dr.“, „mr.“ i „prof.“, koji su autoriteti saffovaca, minber.ba-ovaca, num-ovaca, počevši od dana „potpisivanja proglasa“ do dan danas. Nakon pojašnjenja
da predmet mes'ele „opravdanja neznanjem u velikom širku“ nije konstatacija neobuhvaćenosti mušrika
značenjem osnove islama, na koju ukazuje šehadet la ilahe illallah, tj. da li je osoba koja je upala u veliki širk
mušrik ili muvehhid, već se, s obzirom da je neznanje koje osoba od sebe nije mogla odagnati prepreka šerijatske
obveznosti, a znanje o vjerskom propisu je njen uvjet, tiče pitanja propisa koji se sprovode nad mušrikom nakon
dolaska poslaničkog argumenta do njega, poput vječnog kažnjavanja na ahiretu ili ohalaljivanja njegove krvi,
imetka, časti i slično na dunjaluku, odgovor na njihovu šejtansku novotariju i šubhu je nešto najlakše, i to znaju
najobičniji muslimani i njihova djeca!
Ove „ljude“ treba upitati da li šehadet la ilahe illallah, bez čijeg ostvarenja čovjek ne može biti musliman, ukazuje
na obaveznost vjerovanja u postojanje Uzvišenog Allaha? Reći će da ukazuje. Pitaj ih da li će u ovom slučaju
pravilo „opravdanja neznanjem u velikom širku“, koje upotrebljavaju u mes'eli s kojom nema nikakve veze, za
njih značiti da ostave suštinu tevhida i islama, tj. suštinu la ilahe illallaha onome koji ne zna ili ne vjeruje da Allah
postoji, a nije bio u stanju doći do vjerskih tekstova, tj. do tekstova Objave koji će ga tome podučiti? Pametni
među njima moraju reći da „neznanje o tome“ za sobom ne povlači postojanje osnove suštine islama i tevhida na
kojeg ukazuje la ilahe illallah i da je onaj koji to ne zna mušrik ili kafir, tj. da nije musliman-muvehhid. Onaj među
njima koji kaže da je ovakav musliman zbog toga što „nije mogao doći do vjerskih tekstova o postojanju Allaha“
je pravi tagut, šejtanov prijatelj i njegov glasnogovornik. Nakon ovog pređi na slijedeće pitanje vezano za
Gospodarstvo Uzvišenog Allaha, tj. Njegov rubūbijjet, odnosno Njegova djela. Pitaj ih da li onaj koji vjeruje da
pored Allaha ima još jedan stvoritelj, koji iz ničega stvara, opskrbljuje iz ničega i slično od specifičnosti Allahovog
rubūbijjeta, a neznalica je koji nije mogao doći do vjerskih tekstova koji ukazuju na Allahovu jednoću u

10

KOMENTAR RISALE ASLU-D-DIN

rubūbijjetu, da li ovakav pri sebi ima osnovu tevhida i islama, pa je prema njima, na osnovu pravila o „opravdanju
neznanjem u velikom širku“, musliman-muvehhid?! Očekujem (!) da će pametni među njima i ovdje reći da je
takav mušrik, i da pri sebi nema osnovu tevhida i islama na kojeg ukazuje la ilahe illallah, jer kako da bude
musliman-muvehhid a vjeruje da postoji drugi stvoritelj uz Allaha, a između njega i onoga koji ne vjeruje ili kaže
da Allah ne postoji u vjeri islama nema nikakve razlike, osim u žestini nevjerstva.
Onda pređi na slijedeće pitanje vezano za Allahovo božanstvo, tj. Njegov ulūhijjet, pa ih pitaj da li neznalica koji
od sebe nije mogao odagnati neznanje i doći do vjerskih tekstova, koji ne zna, ili ne vjeruje da samo Allah
zalužuje 'ibadet, ili vjeruje da neko stvorenje zaslužuje 'ibadet uz ili mimo Njega, pri sebi ima osnovu tevhida i
islama, pa je zbog toga i „na osnovu pravila o opravdanju neznanjem u velikom širku“ musliman-muvehhid?!
Očekujem, ali manje od prve dvije slike, da će „pametni“ među njima reći da ni ovaj pri sebi nema suštinu
tevhida i islama i da usljed toga nije musliman-muvehhid. Onome koji kaže da je ovakav musliman-muvehhid, da
pri sebi ima suštinu tevhida i islama, reci da u islamu u osnovi propisa, ne u žestini kufra, nema razlike između
onoga koji negira postojanje Allaha, vjeruje u postojanje drugog stvoritelja, ili da Allah ne zaslužuje 'ibadet
jedino, ili da neko stvorenje zaslužuje 'ibadet; to zbog toga što šehadet la ilahe illallah koji ukazuje na osnovu
vjere tj. aslu-d-din, kojeg prevodimo kao „Ne postoji niko ko istinski zaslužuje 'ibadet mimo Allaha“, koji ima
svoje uvjete (šartove), ruknove i levāzime, tj. značenja i opise koji iz njega neminovno proizilaze čiji nestanak
znači nestanak osnove iz koje su proizišli, podrazumijeva vjerovanje da Allah postoji, da je Jedini Stvoritelj, i
Jedini Koji zaslužuje 'ibadet, i da se 'ibadeti samo Njemu, a ne stvorenom.
Nakon ovog pređi na zadnje pitanje pa ih upitaj o čovjeku koji iz istog razloga 'ibadeti nekom stvorenju, ili odbija
da 'ibadeti samo Allahu i oholi se prema Njemu, da li „pravilo o opravdanju neznanjem u velikom širku“ znači da
ovakva osoba, zbog toga što ne zna, pri sebi još uvijek ima osnovu tevhida i islama, pa je zbog toga muslimanmuvehhid, koji obožava samo Uzvišenog Allaha!? Ako su iz prethodnih pitanja i odgovora shvatili da je nemoguće
da ovakav pri sebi ima osnovu tevhida i islama i da bude musliman zbog toga što 'ibadeti nekom drugom mimo
Allaha, ili se oholi i odbija da 'ibadeti samo Allahu, hvala Allahu; a ako se uzohole pa kažu da ovakav pri sebi i
dalje ima osnovu suštine tevhida i islama i da je zbog toga musliman-muvehhid, njihovo neznanje o la ilahe
illallah, i njihov prkos su postali jasni i očigledni. Ovakvi su pravi taguti, šejtanovi prijatelji i njegovi
glasnogovornici, oni koji vjeruju i zagovaraju da mušrik, koji obožava drugog mimo Allaha, u stvari obožava samo
Allaha, i da je bog mušrika, tj. ono što mušrik obožava samo Allah, uz priznanje da mušrik obožava stvorenje!
Dovoljan nam je Allah i divan je On Zaštitnik! La ilahe illallah bez čijeg značenja, srcem, govorom i djelom, nema
osnove tevhida i islama, ukazuje na to da Allah postoji, da je Jedini Stvoritelj, da samo On zaslužuje 'ibadet, i da
se samo njemu 'ibadeti i to naređuje, i da onaj koji ne vjeruje da Allah postoji, da je samo Allah Stvoritelj, da
samo On zaslužuje 'ibadet, koji obožava drugog mimo Allaha, nije od sljedbenika la ilahe illallah. Ovo je osnova
dini islama, a razilaženje između nas i njih, kao što vidiš, se tiče osnove la ilahe illallah, kojoj se suprotstavljaju
već godinama, i ratuju protiv sljedbenika istine.
Ako posegnu za time da prave razliku između uvjerenja i vanjskih riječi i djela ti im reci da ehlu-s-sunneh ne pravi
razliku između onoga koji vjeruje da stvorenje zaslužuje 'ibadet ali mu ne 'ibadeti i onoga koji to ne vjeruje ali mu
'ibadeti, niti tu razliku prave sljedbenici strasti od murdžija i džehmija, čija se odvratna novotarija ogleda u
nečem drugom. Kod svih muslimana su spomenute vrste mušrici, da nas Allah sačuva zablude! Zato, neka se
kane glasnogovorništva u ime prokletog šejtana! Hoće li ovi taguti u pitanju abdesta reći da onaj koji je pustio
vjetar ne znajući da puštanje vjetra kvari abdest još uvijek ima abdest, zbog toga što je to uradio iz neznanja!?
Allah ih ubio kuda se odmeću!
Dugo je trajalo da neki „ljudi“ shvate da je nemoguće da onaj koji upadne u veliki širk pri sebi ima osnovu
tevhida, te da zbog toga ne može biti muvehhid-musliman, bez obzira na činjenicu da možda nije bio u stanju da
od sebe odagna neznanje, poput ehlu-l-fetre i onih do kojih nije došao dokaz. A još duže traje, i izgleda trajaće,
da ljudi shvate njoj slijedeću mes'elu, koju spominju učenjaci tevhida, a tiče se aslu dini-l-islama, koja je istinski
pokazatelj prave i suštinske spoznaje značenja šehadeta la ilahe illallah. O kojoj se mes' eli radi? Radi se o pitanju
negacije osnove tevhida i islama onima koji su upali u suštinski veliki širk, tj. o uvjerenju da takvi pri sebi nemaju
osnovu tevhida i islama i da nisu muvehhidi muslimani; ili o pitanju tekfira mušrika, kako je mi nazivamo, i
njegovom mjestu u ili naspram šehadeta la ilahe illallah. Naime, mnogi ljudi su shvatili da je nemoguće da čovjek
pri sebi ima osnovu tevhida i islama kada upadne u veliki širk koji je njihova suprotnosti, ali nisu shvatili da onaj
koji ne zna ili ne vjeruje da osnova tevhida i islama nestaje pojavom velikog širka ne zna osnovu tevhida, koji je
čistoća od velikog širka, na kojeg ukazuje la ilahe illallah, pa zbog toga nije musliman. A ako to radi uz znanje o
tome, onda se radi o šejtanu prkosnom, da Allah sačuva.
Evo ti nekoliko jasnih primjera koji će ti približiti ovu mes'elu!

ŠEJH ABDURRAHMAN IBN HASAN IBN MUHAMMED IBN ABDULVEHHAB

11

Prvo: naredba ‘ibadeta Allahu Jedinom, Koji nema sudruga, podsticanje na to,
prijateljevanje (el-muwālā’) na toj osnovi i tekfir onoga ko ga ostavi.”
Kažem: dokaza za ovo u Kur'anu ima više nego što ih je moguće sabrati,
poput Njegovih riječi:

ِ ‫ﺎب ﺗَـﻌﺎﻟَﻮاْ إِ َﱃ َﻛﻠَﻤ ٍﺔ ﺳﻮاء ﺑـﻴـﻨَـﻨَﺎ وﺑـﻴـﻨَ ُﻜﻢ أَﻻﱠ ﻧَـﻌﺒ َﺪ إِﻻﱠ اﻟﻠّﻪ وﻻَ ﻧُ ْﺸ ِﺮَك ﺑِِﻪ َﺷﻴﺌﺎ وﻻَ ﻳـﺘ‬
ِ َ‫ﻗُﻞ ﻳﺎ أ َْﻫﻞ اﻟْ ِﻜﺘ‬
‫ﱠﺨ َﺬ‬
ُْ
َ َ ًْ
ْ َ
ْ َْ َ َْ َ َ َ
ََ
َ َ ْ
‫ﻀﻨَﺎ ﺑَـ ْﻌﻀﺎً أ َْرﺑَﺎﺑًﺎ‬
ُ ‫ﺑَـ ْﻌ‬
Neki čovjek ne zna da Allah postoji ili vjeruje da Allah ne postoji, a drugi vjeruje da Allah postoji, i nije upao u
veliki širk u bilo kojoj od vrsta tevhida, ali vjeruje da prvi, koji vjeruje da Allah ne postoji, pri sebi ima osnovu
tevhida i islama i da je usljed toga muvehhid-musliman, a drugi je neznalica koji nije bio u stanju odagnati od
sebe neznanje i doći do vjerskih tekstova koji ukazuju na to da prvi nema tevhid i islam i da nije muvehhidmusliman. Smije li se o ovom drugom reći da je ostvario značenje na koje ukazuje la ilahe illallah i da poznaje la
ilahe illallah, i da je muvehhid-musliman?! Odgovor je jasan! Ovaj drugi nije muvehhid-musliman, on ne poznaje
tevhid, ne poznaje la ilahe illallah, jer da je poznavao la ilahe illallah, nikad ne bi vjerovao da prvi pri sebi ima
osnovu suštine značenja la ilahe illallah. Namjerno počinjem sa ovim banalnim primjerima da bih vas doveo do
istine u aslu-dinu u Allahovoj jednoći u djelima robova, tj. u tevhidu-l-ulūhijjeh ili tevhidu-l-'ibādeh, jer, kao što
smo konstatovali, vjera islam ne pravi razliku između onoga koji je srušio osnovu značenja la ilahe illallah
uvjerenjem, riječima ili djelom, neznanjem ili sumnjom. Zbog toga učenjaci govore o uvjetima, ruknovima i
levāzimima la ilahe illallah, bez kojih šehadet la ilahe illallah neće biti primljen i ispravan, bez obzira na neznanje.
Nakon ovog banalnog primjera uzmi primjer čovjeka koji vjeruje da uz Allaha postoji još jedan stvoritelj, i onoga
koji vjeruje da Allah ne zaslužuje 'ibadet, ili da stvorenje zaslužuje 'ibadet, ili koji se oholi prema Allahu i 'ibadetu
Njemu, ili koji obožava stvorenje, a zatim onoga koji mu ostavlja osnovu suštine tevhida i islama, ili se dvoumi
oko toga. Njegov propis je poput propisa onoga koji je ostavio značenje la ilahe illallah onome koji ne zna da
Allah postoji, ili vjeruje da Allah ne postoji; bez imalo razlike, osim u žestini njihovog nevjerstva, da nas Allah
sačuva.
Ovoj drugoj mes'eli, tj. uvjerenju da značenje la ilahe illallah ne postoji pri onome koji ne negira osnovu tevhida i
islama negatorima Allahovog postojanja, Njegove zasluge da bude obožavan jedino, da stvorenje ne zaslužuje
'ibadet i slično od vrsta velikog širka koje sam spomenuo, se danas suprotstavlja većina neznalica koji se vode na
račun „šejhukluka, tevhida i džihada“, koji za izlazak iz tevhida onoga koji ne negira tevhid onome koji ne zna da
Allah postoji i slično od vrsta velikog širka koje sam spomenuo, uvjetuju da upadne u veliki kufr suprotstavljanja
poslanici, tj. vjerskim tekstovima; poricanjem, nijekanjem, izrugivanjem, sumnjom u njih i neznanjem o njima uz
mogućnost dolaska do njih, okretanjem i izbjegavanjem njih i slično od vrsta kufra na koje se nadovezuje kazna u
pogledu pojedinca, a koje okuplja termin „suprotstavljanja poslanici“ kojeg sam spomenuo. Njihov pogrešni stav
ukazuje na to da ovakav, sve dok nije porekao, zanijekao tekstove, i slično od vrsta spomenutog velikog kufra
suprotstavljanja poslanici koje sam spomenuo, pri sebi ima osnovu tevhida i islama i da je muvehhid-musliman.
To je ono u šta vjeruju i što danas sprovede, a takvih je puno, da nas Allah sačuva uzroka Svoje srdždbe i odlaska
u zabludu.
Mi vjerujemo da Knjiga, sunnet i idžma' muslimana nedvojbeno ukazuju na to da ovakav nije muvehhidmusliman, i da nije ostvario značenje la ilahe illallah, a da se suprostavljanje poslanici poricanjem, nijekanjem,
sumnjom, neznanjem, izbjegavanjem, izrugivanjem, prkosom, odbijanjem i slično, uvjetuje za spuštanje propisa
kazne na pojedinca, kao što je slučaj sa onim koji je upao u veliki širk usljed neznanja koje od sebe nije mogao
odagnati. Tj. za njegov tekfir kufrom kazne ili kažnjavanja kako su ga nazvali učenjaci islama. Vjerujemo da je
onaj koji za neku jedinku suštinskog velikog širka kaže da je mali širk veći nevjernik-nemusliman od onoga koji
kaže da je veliki širk ali njome ne negira suštinu tevhida i islama, zbog toga što se u ovoj slici ne pojavljuje
proturječnost na koju nailazimo u slučaju onih koji kažu da su znanje o šehadetu la ilahe illallah i čistoća od širka
uvjeti njegove prihvaćenosti, a nakon toga, i pod plaštom „opravdanja neznanjem u velikom širku“, ostavljaju
suštinu osnove islama, na koju ukazuje šehadet la ilahe illallah, onome koji je upao u veliki širk zbog neznanja
kojeg nije mogao odagnati od sebe. Ko o tome želi više saznati, skrećem mu pažnju na komentar risale „Aslu dinil-islam“ od recenzenta ove zbirke, kao i na knjigu „Odbrana osnove dina i šejhu-l-islama od tvrdnji nosioca
neznanja, Tehakum i mjesto tekfira mušrika u vjeri“. U njima se nalaze detalji potrebni za odagnavanje svih šubhi,
Allahovom dobrotom, dozvolom i pomoći! Sada ću vas prepustiti knjizi bez mnogo uplitanja u nju. (op. rec.)

12

KOMENTAR RISALE ASLU-D-DIN

„Reci: 'O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama
zajedničke (istinite): da ne 'ibadetimo nikom osim Allahu, da Mu ništa i nikog ne
pridružujemo i da jedni druge mimo Allaha za erbābe (gospodare) ne
uzimamo.'“6
Uzvišeni Allah je naredio Svome Vjerovjesniku da pozove sljedbenike Knjige
(Ehlu-l-Kitāb) u značenje la ilahe illallah, kojem je pozivao Arape i druge mimo
njih. A riječ je la ilahe illallah, koju je protumačio kao „...da ne 'ibadetimo nikom
osim Allahu...“
Njegove riječi: „...da ne ‘ibadetimo...“ sadrže u sebi značenje la ilahe i to je
negacija 'ibadeta svakom mimo Allaha. Njegove riječi: „...osim Allahu...“ su ono
što se izuzima u rečenici7 ikhlāsa8. Allah mu je naredio da ih pozove da ograniče
'ibadet jedino na Allaha i da ga negiraju svemu mimo Njega. Ajeta poput ovoga je
puno, u kojima se jasno ističe da je ilāhijjet9 ustvari 'ibadet i da ništa od njega ne
može biti dato nekom mimo Allaha, kao što je rekao Uzvišeni:

َ ‫ﻀﻰ َرﺑﱡ‬
َ َ‫َوﻗ‬
ُ‫ﻚ أَﻻﱠ ﺗَـ ْﻌﺒُ ُﺪواْ إِﻻﱠ إِﻳﱠﺎﻩ‬
„I tvoj Gospodar je naredio da ne 'ibadetite (nikome) osim Njemu...“10
Značenje qada je narediti, oporučiti, i to su dva tumačenja istog značenja.
Njegove riječi: „...da ne 'ibadetite...“ sadrže značenje la ilahe, a njegove riječi:
„...osim Njemu...“ sadrže značenje illallah. Ovo je tevhidu-l-'ibādeh; on je da'va
svih poslanika, kada su govorili svojim narodima:

ٍ
ِ
ُ‫أَن ْاﻋﺒُ ُﺪوا اﻟﻠﱠﻪَ َﻣﺎ ﻟَ ُﻜﻢ ﱢﻣ ْﻦ إِﻟَﻪ َﻏْﻴـُﺮﻩ‬

„’Ibadetite samo Allahu, vi mimo Njega drugog Boga nemate...“11
Dakle, obaveza je odmah negirati širk u 'ibadetu, odricanje od njega i od
onoga koji ga je uradio12, kao što je Uzvišeni rekao o Svom prijatelju Ibrahimu, .:
Kada on reče svom ocu i svom narodu:
﴾٢٧﴿

6

‫﴾ إِﱠﻻ اﻟﱠ ِﺬي ﻓَﻄََﺮِﱐ‬٢٦﴿ ‫إِﻧ ِﱠﲏ ﺑَـَﺮاء ﳑﱢﱠﺎ ﺗَـ ْﻌﺒُ ُﺪو َن‬...

Sura Alu Imran (3) 64
Bukvalan prijevod je „u riječi“. (op. rec.)
8
Ikhlās u vjeri je od širka čisto obožavanje Uzvišenog Allaha, a riječ ikhlāsa je la ilahe illallah. (op. rec.)
9
Ili zasluga da bude obožavan. (op. rec.)
10
Sura El-Isrā‘ (17) 23
11
Sura El-Mu'minun (23) 32
12
Osnova odricanja od mušrika se ne ostvaruje ako mu se ostavi suština osnove tevhida i islama, na koju ukazuje
šehadet la ilahe illallah, ili se čovjek oko toga dvoumi, da Allah sačuva. (op. rec.)
7

ŠEJH ABDURRAHMAN IBN HASAN IBN MUHAMMED IBN ABDULVEHHAB

13

„Ja se odričem od svega čemu vi 'ibadetite, ﴾26﴿ osim od Onoga Koji me je
stvorio. ﴾27﴿“13
Dakle, obaveza je odricanje (el-berā'ah) od 'ibadeta (obožavanja) svemu što
se obožava mimo Allaha. Uzvišeni je o njemu, ., rekao:

ِ ‫وأ َْﻋﺘَ ِﺰﻟُ ُﻜﻢ وﻣﺎ ﺗَ ْﺪﻋﻮ َن ِﻣﻦ د‬
‫ون اﻟﻠﱠ ِﻪ‬
ُ
ُ ََ ْ
َ
„I odvojiću se od vas (napustiću vas) i od svega čemu se molite mimo Allaha“14
Pa je obaveza odvajanje od širka i njegovih počinioca odricanjem od njih, kao
što je na to jasno ukazao Uzvišeni u Svojim riječima:

ِ ‫ﺖ ﻟَ ُﻜﻢ أُﺳﻮةٌ ﺣﺴﻨَﺔٌ ِﰲ إِﺑـﺮ ِاﻫﻴﻢ واﻟﱠ ِﺬﻳﻦ ﻣﻌﻪ إِ ْذ ﻗَﺎﻟُﻮا ﻟَِﻘﻮِﻣ ِﻬﻢ إِﻧﱠﺎ ﺑـﺮاء ِﻣﻨ ُﻜﻢ وِﳑﱠﺎ ﺗَـﻌﺒ ُﺪو َن ِﻣﻦ د‬
‫ون‬
ُ
ُ َ َ َ َ َ َْ
ُْ َ ْ
َُ ْ ْ
َ َ َ ْ ْ ْ َ‫ﻗَ ْﺪ َﻛﺎﻧ‬
ِ
ِ
ِ
َ ‫اﻟﻠﱠﻪ َﻛ َﻔ ْﺮﻧَﺎ ﺑِ ُﻜ ْﻢ َوﺑَ َﺪا ﺑَـْﻴـﻨَـﻨَﺎ َوﺑَـْﻴـﻨَ ُﻜ ُﻢ اﻟْ َﻌ َﺪ َاوةُ َواﻟْﺒَـ ْﻐ‬
ُ‫ﻀﺎء أَﺑَ ًﺪا َﺣ ﱠﱴ ﺗُـ ْﺆﻣﻨُﻮا ﺑِﺎﻟﻠﱠﻪ َو ْﺣ َﺪﻩ‬
„Vi imate divan uzor u Ibrahimu i onim koji su sa njim, kada rekoše svom
narodu: 'Mi smo čisti15 od vas i svega čemu 'ibadetite ('ibadet činite) mimo
Allaha, zanevjerovali smo u vas16 i očigledno će biti između nas i vas
neprijateljevanje i mržnja zauvijek, sve dok ne povjerujete u Allaha, jedino...'“17
Tj. oni koji su sa njim od poslanika, kao što to spominje Ibn Džerir.
Ovaj ajet obuhvata sve što je spomenuo nas šejh, P, od podsticanja na
tevhid, negacije širka, prijateljevanja (muwālāh) sa sljedbenicima tevhida, i tekfira
onoga ko ga ostavi činjenjem širka, koji ga negira. Jer, onaj koji uradi širk,
neminovno ostavlja tevhid, zbog toga što su oni dvije suprotnosti koje se ne mogu
sastaviti. Otuda, kada se pojavi širk nestane tevhid. A Uzvišeni je rekao o onome
koji je pridružio18:

ِ
ِ َ ‫ﻀ ﱠﻞ ﻋﻦ ﺳﺒِﻴﻠِ ِﻪ ﻗُﻞ ﲤََﺘﱠﻊ ﺑِ ُﻜ ْﻔ ِﺮَك ﻗَﻠِ ًﻴﻼ إِﻧ‬
ِ
ِ ‫َﺻﺤ‬
‫ﺎب اﻟﻨﱠﺎ ِر‬
َ ‫ َو َﺟ َﻌ َﻞ ﻟﻠﱠ ِﻪ أ‬...
ْ ْ
َ ْ ‫ﱠﻚ ﻣ ْﻦ أ‬
َ َ ُ‫َﻧﺪ ًادا ﻟﱢﻴ‬

„...i Allahu čini endāde (nekog ravnim) da bi odvodio u zabludu sa Njegovog
puta. Reci: 'Naslađuj se malo sa svojim kufrom, bićeš od stanovnika vatre.'“19

13

Sura Ez-Zukhruf (43) 26-27
Sura Merjem (19) 48
15
Tj. odrekli smo vas se. (op. rec.)
16
Na ar. kefernā bikum, od glagola kefere kojem čestica „ba“ daje prelazno značenje pa kao da dobija značenje
„ekfernākum“ ili „keffernākum“ tj. „protekfirili smo vas.“
17
Sura El-Mumtehina (60) 4
18
Tj. upao u veliki širk. (op. rec.)
19
Sura Ez-Zumer (39) 8
14

14

KOMENTAR RISALE ASLU-D-DIN

Pa ga je Uzvišeni protekfirio zbog uzimanja endāda20, a to su šurekā’
(partneri) u 'ibadetu. Ajeta poput ovoga ima puno. Tako da čovjek neće biti
muvehhid osim negacijom širka, odricanjem od njega i tekfirom onoga koji ga
radi.
Zatim je, P, rekao:
„Drugo: upozorenje na širk u ‘ibadetu Allahu, strogoća zbog
neprijateljevanje (el-mu’ādā’) zbog toga i tekfir onoga koji ga uradi.“

toga,

Neće se stepen21 tevhida upotpuniti22, osim ovim i to je din svih poslanika.
Oni su upozoravali na širk, kao što je rekao Uzvišeni:

ِ ‫وﻟََﻘ ْﺪ ﺑـﻌﺜْـﻨَﺎ ِﰲ ُﻛ ﱢﻞ أُﱠﻣ ٍﺔ ﱠرﺳﻮﻻً أ َِن ْاﻋﺒ ُﺪواْ اﻟﻠّﻪ و‬
‫ﻮت‬
َ ُ‫اﺟﺘَﻨﺒُﻮاْ اﻟﻄﱠﺎﻏ‬
ْ ََ
ََ َ
ُ
ُ
„Mi smo svakom narodu poslali poslanika: 'Samo Allahu 'ibadetite i klonite se
taguta.'”23
Rekao je Uzvišeni:

ِِ ِ ِ ٍ
ِ َ ِ‫وﻣﺎ أَرﺳ ْﻠﻨَﺎ ِﻣﻦ ﻗَـﺒﻠ‬
ِ ‫ﺎﻋﺒ ُﺪ‬
ِ ِ
‫ون‬
ْ
ُ ْ َ‫ﻚ ﻣﻦ ﱠر ُﺳﻮل إﱠﻻ ﻧُﻮﺣﻲ إﻟَْﻴﻪ أَﻧﱠﻪُ َﻻ إﻟَﻪَ إﱠﻻ أَﻧَﺎ ﻓ‬
َ ْ ََ

„Mi prije tebe nismo nijednog poslanika poslali, a da mu nismo objavili: 'Nema
boga24 osim Mene, zato samo Meni ibadetite!'“25
Njegove riječi: „...u 'ibadetu Allahu“. 'Ibadet je sveobuhvatan pojam za sve
što Allah voli i čime je zadovoljan, od riječi i djela, nutrinskih i vanjštinskih.26

20

Množina riječi nidd. (op. rec.)
Na ar. meqām. (op. rec.)
Neke neznalice koje ne poznaju tevhid, i drugi sa zlim namjerama i bez straha od Uzvišenog Allaha, igraju se
ovom riječju „upotpuniti“ te je čine „dokazom“ da spomenuti opisi, uopšteno, ne ulaze u aslu-d-din već u
njegovu obaveznu potpunost. Prva stvar, uz konstataciju da se na više mjesta u ovoj risali kao i mnogim knjigama
učenjaka tevhida pojam „upotpuniti“ koristi u kontekstu govora o aslu-d-dinu a ne obaveznoj potpunosti, koja
negira njihove laži jeste činjenica da je u ovoj rečenici šejh Muhammed spomenuo neprijateljevanje prema
mušricima, a isti taj koji se igra sa pojmom „upotpuniti“ uvjetuje neprijateljevanje prema mušricima za
ispravnost osnove islama, dok u pogledu uvjerenja da mušrik nije od sljedbenika la ilahe illallah tvrdi da se ne
tiče značenja la ilahe illallah bez kojeg nije moguće biti musliman. Pa kako je uveo jedno a izbacio drugo!? Iz
njihovog govora proizilazi, ili je to suština njihovog govora, iako je moguće da kažu da im značenje o kojem ja
govorim nikad nije palo na um, već da govore o tekfiru kufrom kažnjavanja, da je onaj koji ne zna da negator
postojanja Uzvišenog Allaha nije muvehhid-musliman sve dok ne porekne, zaniječe, odbije, prkosi, i slično od
vrsta nevjerstva nakon argumenta, vjerskim dokazima koji negiraju tevhid onome koji negira postojanje
Uzvišenog Allaha. S ciljem da saznaš šta ulazi u osnovu a šta je izvan nje, šta ulazi u obaveznu potpunost, poslušaj
predavanja recenzenta ove zbirke u kojima je prokomentarisao ovu risalu, i pogledaj knjigu „Odbrana osnove
dina i šejhu-l-islama od tvrdnji nosioca neznanja.“ (op. rec.)
23
Sura En-Nahl (16) 36
24
Tj. nema istinski zaslužnog obožavanja osim Mene. (op. rec.)
25
Sura El-Enbija (21) 25
21
22

ŠEJH ABDURRAHMAN IBN HASAN IBN MUHAMMED IBN ABDULVEHHAB

15

Njegove riječi: „...strogoća zbog toga...“. Ovo postoji u Knjizi i sunnetu, poput
riječi Uzvišenog:
﴾٥١﴿

ِ
ِ
ِ
ِ
ِ
‫ﲔ‬
ٌ ِ‫ﻓَﻔﱡﺮوا إِ َﱃ اﻟﻠﱠﻪ إِ ﱢﱐ ﻟَ ُﻜﻢ ﱢﻣْﻨﻪُ ﻧَﺬ ٌﻳﺮ ﱡﻣﺒ‬
ٌ ِ‫آﺧَﺮ إِ ﱢﱐ ﻟَ ُﻜﻢ ﱢﻣْﻨﻪُ ﻧَﺬ ٌﻳﺮ ﱡﻣﺒ‬
َ ‫﴾ َوَﻻ َْﲡ َﻌﻠُﻮا َﻣ َﻊ اﻟﻠﱠﻪ إِ َﳍًﺎ‬٥٠﴿ ‫ﲔ‬

„Pa bježite ka Allahu, ja sam vam od Njega jasni opominjač! ﴾50﴿ I nemojte
mimo Njega drugog boga uzimati, ja sam vam od Njega jasan opominjač! ﴾51﴿“27
Da nije bilo strogoće, vjerovjesnik i ashabi ne bi doživljavali od Kurejšija
ogroman ezijet, kao što je to detaljno spomenuto u siri. Jer, on je otpočeo da
vrijeđa njihov din i kritikuje njihova božanstva. Njegove riječi, Allah mu se
smilovao: „... neprijateljevanje (el-mu'ādā') zbog toga.“
Kao što je rekao Uzvišeni:
...‫ﺻ ٍﺪ‬
َ ‫َﻣﺮ‬

ِ
ُ ‫ﲔ َﺣْﻴ‬
َ ‫ﻓَﺎﻗْـﺘُـﻠُﻮاْ اﻟْ ُﻤ ْﺸ ِﺮﻛ‬
ُ ‫ﺼُﺮ‬
ُ ‫ﻮﻫ ْﻢ َو ُﺧ ُﺬ‬
ُ ُ‫ﺚ َو َﺟﺪﱡﲤ‬
ْ ‫وﻫ ْﻢ َو‬
ُ ‫اﺣ‬
ْ ‫وﻫ ْﻢ َواﻗْـﻌُ ُﺪواْ َﳍُ ْﻢ ُﻛ ﱠﻞ‬

„Ubijajte mušrike gdje god ih nađete, zarobljavajte ih, opkoljavajte ih i pravite
im zasjede na svakom mjestu...“28
Ajeta o ovome ima veoma puno, poput riječi Uzvišenog:

ِ
ِ
‫ﱢﻳﻦ ُﻛﻠﱡﻪُ ﻟِﻠّﻪ‬
ُ ُ‫َوﻗَﺎﺗﻠ‬
ُ ‫ﻮﻫ ْﻢ َﺣ ﱠﱴ ﻻَ ﺗَ ُﻜﻮ َن ﻓْﺘـﻨَﺔٌ َوﻳَ ُﻜﻮ َن اﻟﺪ‬
„I borite se protiv njih sve dok fitne ne bude i dok sav din ne bude samo
Allahov“29
Fitna je širk.
A Uzvišeni je okarakterisao sljedbenike širka kufrom u velikom broju ajeta,
pa je otuda njihov tekfir također neophodan. Ovo je ono što za sobom povlače
riječi la ilahe illallah, rečenica ikhlāsa. Tako da njeno značenje neće biti potpuno30
26

Ovo je definicija 'ibadeta sa aspekta onoga čime nam je naređeno da obožavamo Uzvišenog Allaha, ne sa
aspekta suštine 'ibadeta. Kada se govori o velikom širku i 'ibadetu stvorenja pravilo je da svaki opis kojeg je
Uzvišeni Allah nazvao velikim širkom, velikim zulumom i slično, ili 'ibadetom stvorenja, u sebi sadrži značenje
suštinskog velikog širka i 'ibadeta kojim se ruši osnova tevhida, koji u sebi neminovno sadrži značenje vrhunca
ljubavi i poniznosti i potčinjenosti, što predstavlja značenje 'ibadeta sa aspekta njegove suštine same po sebi.
(op. rec.)
27
Sura Edh-Dhārijāt (51) 50-51
28
Sura Et-Tevba (9) 5
29
Sura El-Enfal (8) 39
30
Upravo ovim izrazom „potpuno“ se igrao onaj koji se igrao, dok je isti taj „neprijateljevanje prema mušricima“
tj. njegovu osnovu uvrstio u aslu-d-din, uprkos tome što je šejh 'Abdurrahman prilikom govora o tome također
upotrijebio izraz „upotpuniti“. Kažemo, ako se govori o ispoljavanju neprijateljevanja i ispoljavanju negacije