Novine FNL.pdf


Preview of PDF document novine-fnl.pdf

Page 1 2 3 45648

Text preview


Program kino Europa

4

PROGRAM KINO EUROPA
Jedna čudesna žena

kino EUROPA
04.12. | 20:00
................
Art-kino Croatia
10.12. | 19:00

15. HUMAN RIGHTS FILM FESTIVAL
prosinac, 2017.

Jedna čudesna žena
Una mujer fantástica
režija: Sebastián Lelio

godina: 2017.
zemlja: Argentina
trajanje: 104’
uloge: Daniela Vega, Francisco
Reyes, Luis Gnecco, Aline
Küppenheim, Nicolás Saavedra
scenarij: Sebastián Lelio, Gonzalo
Maza
fotografija: Benjamín Echazarreta
montaža: Soledad Salfate
produkcija: Fabula, Komplizen
Film
web: http://bteampictures.es/
una-mujer-fantastica
format: DCP
titlovi: hrvatski, engleski
nagrade i nominacije: Srebrni
medvjed za scenarij, Berlin
Film Festival 2017.; nagrada
ekumenskog žirija, Berlin Film
Festival 2017.; nagrada Teddy,
Berlin Film Festival 2017.;
nagrada za najbolji
latinoamerički film, San
Sebastián International Film
Festival 2017.; službena
selekcija London Film Festival
2017.; službena selekcija Busan
Film Festival 2017.
žanr: igrani

Orlando i Marina dobar su par.
Žive kao sretna obitelj, a sve
sretne obitelji nalik su jedna na
drugu. Veže ih zajednička
prošlost, svakodnevica i
planiranje skorog godišnjeg
odmora u inozemstvu. Tok
njihovih života iskače iz korita
nakon nezgode – Orlandova
aneurizma pokaže se fatalnom i
on umire na operacijskom stolu,
dok vidno potresena Marina
mora obavijestiti njegovu
obitelj o smrti nakon čega u
panici napušta bolnicu. Smrt
privlači puno očiju, sumnjičave
poglede, patološku pozornost.
Marina nije u panici zato što je
kriva za ubojstvo, nego zato
što, kao transrodna žena, uopće
postoji. Njezin život pretvara se
u obranu pred sudom društva.

Sebastián Lelio sklon je
vidjeti film ondje gdje ga nitko
ne vidi. Na temelju tog
poetičkog načela snimio je i
Jednu čudesnu ženu: film o osobi
koja je na društvenoj margini,
koju društvo uporno odbija, ali
je zato film postavlja u središte.
Najveća snaga filma leži u
realizaciji te ideje, budući da
redateljevo inzistiranje na
Marininom pravu da sama
odredi tko je, i što je, nema
samo deklarativnu, nego i
formalnu dimenziju. Unatoč
svim poniženjima koja mora
proći, jezi koju naglašava
izvrsna zvučna kulisa Matthewa
Herberta, kamera je ne vidi
onako kako je vide
neprijateljske oči, nego onako
kako ona želi samu sebe vidjeti.
Kao ženu. Jednu čudesnu ženu.