Preživjeti apokalipsu (PDF)

ROBERT MARKOVČIĆ „MOKO- WIESEL“

PREŽIVJETI APOKALIPSU
PRIRUČNIK ZA PREŽIVLJAVANJE
BIJELOG ČOVJEKA U EUROPI

Ludbreg „Centrum mundi“,2014.-16. godina

Ovu knjigu posvećujem svim dosadašnjim i budućim neprijateljima, svima koji su me napadali i
otežavali mi življenje, njima zahvaljujem najviše. Jer bez njih ne bi nikada doživio ovakav buran
život, niti sakupio toliko loša iskustva koja su bila neophodna da napišem ovu knjigu. Neprijatelji
i zlo su najvrijednije što nam život daje, oni su sol bez koje bi svaki život bio neukusan i bljutav,
a borba čini čovjeka čovjekom jer on zrije samo u nevoljama. Nije važno koliko udaraca podijeliš
i koliko puta padneš, nego koliko udaraca možeš podnijeti i koliko puta ustaneš da bi se otresao i
krenuo jači dalje. Jer samo to je preduvjet našeg preživljavanja u teškim vremenima koja se
javljaju redovito, a dokaz da sada postojimo je uspješna borba naših predaka, njih sada ne
smijemo iznevjeriti. Inače su svi njihovi napori, žrtve i muke bile uzaludne, ako ih ne znamo
cijeniti i ne slijedimo njihov put na ovoj nam sudbinom danoj djedovini. Preuzimam sve
posljedice na sebe nakon objave ove knjige, i velika mi je čast budem li sakupio još više
neprijatelja, jer je to samo dokaz da posjedujem nepokolebljiv stav bez obzira na posljedice. Pred
nama su teška vremena u kojima računam izginuti u vrtlogu događaja, pa je jedan od najvažnijih
motiva bio da sačuvam i prenesem svoje znanje dalje kako se ne bi izgubilo. Ovime želim
minimalizirati žrtve i štetu koja prati kolaps svake civilizacije, i one kakvu je sada poznajemo,
više od ovoga ne možemo učiniti jer je sudbina domovine u vašim rukama! Dajem osim znanja, i
hrabrost onima kojima najviše treba, neka bude ovo štivo zarazno i iskra koja će zapaliti plamen u
srcima svih ljudi željnih spašavanja naše rase. Svejedno jel znaju jezik na kojem je napisana
knjiga, jer je preduvjet našeg preživljavanja sloga arijevskih naroda Slavena i Germana na
europskome tlu, samo zajedno možemo odbiti sve napade i pobijediti sve neprijatelje! Neka
postanemo opet složna braća a ne posvađana obitelj, velika hvala neka bude dušmanima jer je
njihova agresija preduvjet da se napokon ujedinimo! Mnogi su me pitali zadnjih 20 godina zašto
ne ubijem kojeg od naših predsjednika veleizdajnika, a ja im objašnjavao da to nema smisla. Oni
su kao glava zmaja, jednu odrežeš i dvije narastu, uvijek se nađe njemu zamjena, koja je za taj
položaj spremna prodati dušu vragu. Realno gledano mi smo kao bog gromovnik, germanski Thor
u borbi sa Midgardskom zmijom, crvom koji okružuje čitav svijet jednako kao što to sada čini
cionistička zmija. Bezuspješno je sjeći njoj glavu kada nove narastu i množe se, ako ju već ne
možemo ubiti jedini uspješan način je steći imunitet da preživimo njen otrovni dah. Upravo ove
informacije iz knjige su antitijelo i cijepivo protiv zmijskog otrova i lukavstva kakvog susrećemo
na svakom koraku u medijima. Ovo nije poziv na borbu jer je za to već prekasno, ona više nema
smisla, nego na jačanje obrambenog duha svakog pojedinca i moralna podrška. Ovaj svijet kao
jedno veliko bolesno tijelo mora umrijeti jer je puno parazita kojih se više ne može otresti. To je
dobro jer smo mi kao mistična ptica Feniks, koji umire u plamenu, i opet se rađa iz svog pepela.
Zato ne očajavajte, jer je sve upravo onako kao što mora biti i pobjeda je naša. Rođenje u ovom
sudbonosnom trenutku obavezuje nas na djelovanje, dokažite duhovima predaka da niste ovdje
uzalud i nizašto. Knjiga je napisana u ovome obliku da bude svima besplatno dostupna i može se
putem interneta brzo i nekontrolirano širiti. Ali je bezvrijedna ako tako ostane, nego je treba
isprintati u fizički oblik, da preživi kolaps sistema i nestanak svih elektronskih čitača. Zato ova
knjiga ima samo svoju vrijednost kada je na papiru kojeg možete držati u svojim rukama i
sačuvati čim duže, taman toliko dok sve njene informacije ne budu dalje pohranjene
prepisivanjem!

Autor
I

SADRŽAJ
UVOD ................................................................................................................ 1
1. REALNA VRIJEDNOST STVARI ............................................................ 6
2. DRUŠTVO ................................................................................................. 25
3. VODA ........................................................................................................ 46
4. HRANA ..................................................................................................... 61
5. VATRA...................................................................................................... 90
6. KRUH, ULJE, ŠEĆER I SOL .................................................................. 114
7. LOV I RIBOLOV .................................................................................. 127
8. SKLONIŠTA , NASTAMBE I ODJEĆA ............................................... 187
9. PUTEVI I PRIJEVOZNA SREDSTVA ................................................ 263
10. VRIJEME I PRIRODNI CIKLUSI ........................................................... 294
11. HIGIJENA , MEDICINA I PREVENTIVA BOLESTI U PRIRODI .. 324
12. VATRENO ORUŽJE I BARUTI .......................................................... 369
13. LUK I STRIJELA .................................................................................. 404
14. HLADNO ORUŽJE ................................................................................ 429
15. POVIJEST RATOVA I BOLESTI ........................................................ 468
16. ROĐENJE I SMRT ................................................................................ 503
17. DOMORODAČKA MUDROST ............................................................. 523
18. MUDROST I SUDBINA ....................................................................... 570
19. HERMETIZAM I MAGIJA PO FRANZU BARDONU I RUDOLFU
STEINERU .................................................................................................... 576
20. NEW AGE I STVARNI ŠAMANIZAM .................................................. 601
21. ŠUPLJA ZEMLJA .................................................................................. 620
II

22. VIZIJE BUDUĆNOSTI .......................................................................... 636
23. VLASTITA ISKUSTVA ......................................................................... 671
24. PRIPREMA ............................................................................................. 769
POPIS LITERATURE ................................................................................... 807
ZAVRŠNA RIJEČ ......................................................................................... 816

III

UVOD
Winston Churchil je jednom rekao: “Mi se približavamo i kližemo
nezaustavljivo, protiv svoje volje, svake rase, svih ljudi i svih klasa prema jednoj strašnoj
katastrofi. Svatko bi to volio zaustaviti, ali nitko ne zna kako.“
Zatim je Ronald Reagan 18. listopada 1983. godine izjavio, kod susreta sa
Thomasom Dainom koji je bio eksekutivni direktor za javne Američko-Izraelske politike:
„Znaš li, ja gledam na vaše proroke i stari testament, a znakovi mi nagovještavaju
Armagedon. Ja se čudim i pitam jesmo li mi ta generacija koja će ga doživjeti. Ne znam jel vi
te prognoze opažate, ali vjerujte mi, one točno opišu vrijeme kroz koje mi sada prolazimo.“
Ova knjiga je pisana dva puta, jer nakon dva mjeseca mukotrpnog pisanja jedne
noći,virus je izbrisao sav sadržaj i uništio cijeli moj trud. Poput „tradicionaliste“ i neuk novim
tehnologijama kao što je internet, bio sam laka žrtva ali se zahvalio toj nesreći jer sam njome
dobio uvid u osjećaj kakav slijedi svaku apokalipsu. Odjednom si ona ptica kojoj je vjeverica
u gnijezdu pojela sve njene mlade, kao obezglavljen ne znaš što bi od nervoze, bijesa i šoka, a
kada zaspiš podsvijest te nadrogira lijepim snovima kako bi, kad se probudiš, lakše podnio
tešku realnost. Ne želiš vjerovati da se to dogodilo baš tebi,zbunjen kreneš srediti svoje misli i
realno analizirati situaciju da izabereš najbolju moguću opciju i prvi korak u ispravan smjer.
Ovo su dojmovi nakon jedne male nevolje koja me bacila tek 2 mjeseca unatrag, a koliko su
tek snažniji dojmovi i osjećaji nekoga tko ostane bez imovine koju je stjecao cijeloga života,
ostane bez obitelji, ili kad mu se svijet sruši ko kuća od karata, a nije niti pomislio da bi se
jednog dana taj svijet mogao promijeniti ili čak nestati.
Pa sam nestanak struje je dovoljan da nas paralizira. Dućani se zatvore jer im
kase ne rade i ništa se više ne može kupiti. Onda se ugriju frižideri i hladnjače, pa propadne
gotovo sva hrana koju smo skladištili, a da ne spominjem sve ostalo što je vezano uz struju.
Većina današnjih ljudi nije previše bogata duhom niti nadarena razumom, a
cijela civilizacija visi na jednoj tankoj bakrenoj niti i nekoliko električnih krugova. Sa
nekoliko ciljanih elektromagnetskih impulsa cijela Europa bi se, preko noći, mogla baciti
natrag u srednji vijek!
Inače se e-bombe ili „Electro Magnetic Flux Compression Generator“ lako daju
izraditi od bakrene cijevi, eksploziva i bakrene špule pod naponom. Eksploziv u cijevi se pali
u centru bakrene špule pod naponom nakon čega raznesena cijev, u milisekundama, stvara
kratki spoj u špuli i nastaje golemi EMP.
Slične su i solarne oluje koje nas redovito snađu, a zadnja malo žešća zadesila
nas je 1859. g. kada je spržila gotovo sve, u to vrijeme, malobrojne telegrafske žice, a u
sadašnjosti bi uništila sve mikročipove i vratila nas barem 2 stoljeća unatrag. Moderni
poljoprivredni strojevi imaju u sebi čipove,bez kojih poljoprivreda ne bi bila moguća i
1

zadesila bi nas strašna katastrofalna glad što je i lako mogući scenarij ako, iz nekog razloga,
ostanemo bez hibridne sjemenske robe, jer biljke koje sada sadimo ne rađaju plodno sjeme.
Tako da je glad kao oružje sve više realna opcija nekog sukoba, koji nije neizbježan u bliskoj
budućnosti, pogotovo kada i pitka voda postane vrjednija od nafte. Prije 70 godina ljudi iz
grada su hodočastili na selo da mijenjaju zlato za krumpir, ali nakon ovog kolapsa čak seljak
će hodočastiti u grad da opljačka supermarkete, ali sve bude prazno i za sve zlato ove planete
neće imati gdje kupiti vreću krumpira!
Ne smijemo tu zaboraviti niti seobe naroda i promjene koje one nose sa sobom.
Najbolji primjer sam imao čast istraživati osobno na arheološkoj lokaciji Šarnjak kod sela
Jalžabet odmah uz staru rimsku cestu, gdje je nekoć bilo selo prvih Hrvata. Oni su uništili
naprednu rimsku civilizaciju koja je poznavala podno i zidno grijanje, da bi od nje zatim znali
iskoristiti jedino krovne opeke na kojima su u svojim kolibama ispekli tek lepinju ili komad
mesa. Ljude je zadesila apokalipsa koja nije bila prva niti zadnja,nego jedna od mnogih koje
nas snađu baš onda kada smo zbog svoje napredne civilizacije najranjiviji.
Kada nam nestane nafta i struja, brže smo u tehničkom kamenom dobu nego si
to možemo zamisliti. Činjenica je da većina čovječanstva više nije naučena na dugotrajan
posao, a baš taj neprekidan rad od jutra do mraka je bio najveća garancija preživljavanja naših
predaka. Ali to su bila i dobra vremena, jer je i najjednostavnija hrana bila ukusna.
Jedna dugoročna kriza bi u sadašnje vrijeme bila mnogo opasnija nego one prije
70 godina, jer mi sada nemamo „Plan B“, nemamo industriju i civilizaciju koja bi znala i
mogla funkcionirati bez suvremene tehnologije, a put iza sebe smo porušili, zaboravili stara
znanja koja su se od pamtivijeka prenašala iz generacije u generaciju,uništili smo i prodali u
staro željezo postrojenja na vodu i paru, alate i pomagala, jer su smetali napretku. A i žalosno
je da bi čovječanstvo trebalo opet iz početka naučiti jednostavnu poljoprivredu, jer smo ju
zaboravili nakon 60 godina industrijske proizvodnje hrane. Malo koji poljoprivrednik zna
cijeli postupak od sadnje žita do izrade gotovog brašna, a nema niti mlinara koji bi sada znali
sve trikove kojima se prije 100 godina mljelo žito. Staro znanje nam polako izumire, a mnoge
vještine su sasvim nestale.
Jedno novo društvo može opstati samo kad je sagrađeno na organskim
prirodnim temeljima, a ne kao sadašnja civilizacija koja stoji na tehnološkim temeljima. Život
danas ne služi životu nego tehnici, a to ne može dugo preživjeti!
Današnji čovjek želi da mu se laže, slijep je i debilan, prema ponoru trčeći on ne
sluša one koji ga upozoravaju. Slijedi lažove koji ga uvjeravaju da je iza prvog zavoja svijet
pun bogatstva i izobilja, zdravlja, besplatne pive i besplatnih karata za nogometne utakmice, a
to samo na njega čeka. Tko je iskren i govori istinu ima samo probleme, a tko najbolje laže
dogura najdalje. Mnogo govoriti ali ništa konkretnog reći, i svima potvrditi njihovo mišljenjeto je današnji bonton. A tko laži voli, on će ih dobiti sve do svog gorkog kraja.

2

Kada ovo čitamo spadamo u mali broj onih ljudi koji nešto slute o tome što se
kotrlja prema nama, a to je najveći kolaps sistema kojeg je čovječanstvo do sada preživjelo.
Crash je nadolazeći raspad civilizacije koji je neizbježan, jer još nikada ljudi nisu bili toliko
ovisni o tehnici kao danas. Svi to znamo a nitko to ne želi povjerovati. Svi visimo na toj
infuziji bez koje se mnogi ne bi niti rodili. Koliko nas bi umrlo kod rođenja ili neposredno
nakon njega da nije bilo moderne medicine. Koliko je ljudi baš zbog toga danas kronično
bolesno i ne mogu preživjeti bez medikamenata, pomagala i tehnike koje su dostupne samo u
funkcionalnom sistemu. Bez da se uđe u etična pitanja, moramo priznati da je ovaj sistem
omogućio preživljavanje mnogih ljudi, koji su sada ovisni o njemu. U zadnjih 150 godina
uzgajali su se bolesni i slabi ljudi, a završetak toga nije na vidiku. Pa već se djeca ciljano
(cjepivom) programiraju da sama ne stvaraju antitijela i jačaju svoj imunitet, nego rastu u
okrilju lijekova koji ih oslabe i istodobno umjetno štite od okoline. Djeca se odgojem i
neprirodnim okruženjem otuđuju od stvarne prirode, a to generacijama,moderni ljudi sanjaju
nažalost prirodu onakvu kakvu bi htjeli da bude a ne kakva doista jest.
Nestala je sloga i ljubav među ljudima, a zamijenio ih je fetišizam i
egocentričnost. Ono što je od pamtivijeka bio temelj našeg preživljavanja postao je sada
sprdnja i ruglo umišljene civilizacije. Zaboravljamo da samo male složne zajednice gdje jedni
drugima pomažu imaju šansu preživjeti kolaps. Kad bi sada došlo do kaosa (pogotovo u
gradovima) ostalo bi malo nade za usamljene borce. Najbolje će proći familijarni klanovi
istog etničkog podrijetla, jer će si oni bezuvjetno pomagati, kada će se drugdje gdje nestane
osjećaj za „nas“ svatko protiv svakog boriti.
Ova civilizacija izluđuje. Još nikada nije bilo toliko poremećenih ljudi na ovoj
planeti! Vrijednost su izgubile riječi poput „čast“ i “vjernost“, a vlastita riječ ili obećanje više
ništa ne vrijedi. Pogotovo u današnje vrijeme nestalo je dugoročno planiranje, nesigurna su
vremena i većina ljudi razmišlja tek da do druge plaće nekako podmiri račune i preživi do 1. u
mjesecu. Neki misle i malo dalje, a to je do isplate kredita. Naši su stari planirali 50-100
godina unaprijed i trudili su se na koristan način provesti svoj život da ne žive uzalud i
ostaviti neke vrijednosti za sobom nakon svoje smrti. Dobar primjer nam daje Martin Luther
koji je prije 500 godina učio ljude da, kad bi tko i doznao kako će sutra umrijeti, neka još
danas zasadi jednu jabučicu.
Ako smo uvjereni da se ovaj sistem mora jednog dana urušiti onda je poželjno
da se to dogodi čim prije.
Sažeto se može reći kako je sadašnji tehnološki sistem neprirodan a kolaps
neizbježan, ali to nije razlog za paniku nego neizbježna činjenica na koju se svatko mora
pripremiti. Put povratka ka prirodi sami smo si porušili, a priroda je mjerilo svega i mi smo je
prestali razumjeti jer smo postali gluhi na njen vapaj. Svaka životinja na ovome svijetu
komunicira sa svojom vrstom na isti telepatski način, ali samo čovjek je izgubio tu osobinu
korištenjem pisma i modernih tehnologija, što znači da je uskraćen i hendikepiran u odnosu na

3

životinje. Čovjek ni u kojem slučaju ne želi sići sa svog visokog prijestolja, on sebe vidi kao
pobjednika evolucije a nije svjestan da je podbacio na cijeloj liniji.
Ne možemo više telepatski niti misli svoje vlastite vrste osjećati, a kamoli
razumjeti jer smo postali gluhi. Mozak je prijamnik i odašiljač misli, mi svoje misli
odašiljemo ali naš prijamnik više ne radi. U životinjskome carstvu nema laži i dvoličnosti jer
je njihova komunikacija preko misli iskrena. Čovjek pak ne zna što drugi o njemu doista
misle jer ne može registrirati njihove misli. Lukavstvo, laž i podmuklost plodovi su te
izgubljene osobine. Drugi problem čovječanstva je da je svaki pojedini čovjek uvjeren kako
smije misliti što on želi. Ako ima loše i zlobne misli on ih odašilje dalje i makar ih drugi ljudi
ne razumiju, u njihovu podsvijest uđe ta loša vibracija i zarazi ih. Tako nastane nasilje, mržnja
i ratovi, jer oni nisu uzroci problema nego samo jedan ventil kroz koji se ispuštaju loše misli.
Problem je i da mnogi ljudi ne znaju zašto uopće žive, a to ih niti ne zanima. Nestala su ona
„primitivna“ vremena kada su mladići preko meditacije u inicijaciji tražili odgovore svog
postojanja i put prema ispunjenju svojih životnih zadaća.
Pretvorili smo se u nekakve hibride koji ne znaju tko su, kamo idu i što će sa
sobom. Nastranost se smatra vrlinom a tradicija ruglom.
Treba spomenuti kako je u suvremenom svijetu glupost govoriti o nenasilju i
pacifizmu. Jer čim je žrtva slabija, toliko joj se više čini štete jer današnji čovjek ne zna za
milost, on poznaje samo okrutnost koju propagiraju video igrice i mediji.
Crash će potresti sve zemlje koje su se upustile u pustolovnu igru zvanu
globalizacija. To se u prijašnjim krizama nije događalo, jer kad bi negdje gorjelo odnekuda su
došli vatrogasci. Kad je u jednoj državi bio rat izbjeglice su tražile spas u inozemstvu, a odatle
su i stizale humanitarne pomoći. Ali kada se sruši ovaj Babilon, svi će nastradati i nitko neće
dobiti pomoć jer će posvuda gorjeti i svatko će biti prepušten samom sebi.
U povijesti čovječanstva nije još zapamćena ovakva civilizacija jer nikada nije
postojao tako složen sustav kao danas. Slikovito rečeno, to je kao ogromna mašina u kojoj se
milijuni zupčanika hvataju jedan u drugi. Svake godine dolaze novi zupčanici, ali ako se
slomi koji zub, mašina će možda još neko vrijeme raditi jer će ga drugi zubi preskakati ali će
se oni od te rupe početi isto na rubovima lomiti. Zatim stane mašina, a da bi se pronašli
nevaljali dijelovi sve se treba rastaviti da bi se došlo do kvara. Ali priručnici o stroju su se
pogubili još prije 100 godina, graditelji su već svi mrtvi, a stroj se podijelio u više manjih
segmenata za koje su postojali posebni stručnjaci koji su znali samo podmazivati kotačiće.
Sada više nitko ne zna sam kako stroj radi, niti kako da se popravi i opet pokrene.
U prošlim krizama to nije bio problem jer je mašina bila malena i stručnjaci su
točno znali kako se popravlja. Bilo je malo zupčanika i mnogi su znali kako se to popravlja.
Danas nam je znanje koncentrirano u rukama nekoliko stručnjaka, a oni su već
davno izgubili kontrolu i pregled nad situacijom. Mi smo doživjeli eksploziju znanja a ne
4