PLUR 12 crop (PDF)

PLUR_12_QUARK.qxp

12/27/04

17:51

Page 1

PLUR_12_QUARK.qxp

12/27/04

prvobitnim planovima za ovaj broj,
htjeli smo objaviti i jedan tekst iz
prvog PLUR-a, a bavio se PLURom kao ideologijom rave i party kulture.
Premda je reciklaæa starih tekstova u principu znak nekreativnosti i bezidejnosti,
logika je bila u redu, jer je u meuvremenu
stasala nova generacija partygoera, a
stvar je elementarne pristojnosti da mlae
generacije imaju prilike doznati neπto viπe
o Peace Love Unity Respect ideji koja Ëini
okosnicu partyja.
PLUR okosnica partyja? Ili su u pitanju
samo nostalgiËarska naklapanja jedne
generacije koja ne moæe preæaliti razdoblje
velikih πarenih rave-ova?
»itajuÊi stari tekst o ideologiji ljubavi, kroz
glavu mi prolaze slike i uspomene na
Velesajmske partyje - razdoblje zbog
kojeg playlista trancea iz 1994. omiljena u
Winampu. Æelim li se vratiti tamo i tada?
Sasvim sigurno ne.
U komercijalizaciji scene, svaka se kreativna pojava od svojeg stasanja kvarila i vulgarizirala, da bi na kraju nestala. Zato je

U

17:51

Page 2

Ëest stav da su partyji tih prvih dana bili
“pravi” i “savrπeni”, dok je sve kasnije
“komercijalizacija”.
ToËno, ali samo djelomiËno.
Razvoj i evolucija partyja su neizbjeæni.
Jednako tako, ideje oko kojih se partyji
vrte i na kojima se zasnivaju moraju se
mijenjati. Treba izmisliti neπto novo, naËin
æivota i razmiπljanja koji Êe zamijeniti PLUR
kakav je prije postojao i πto Êe napraviti
duboku promjenu u druπtvu i kulturi na isti
naËin kako je rave to uËinio. Perspektive
postoje i samo ih treba razviti. Komercijalizacija moæe usporiti taj razvoj, ali ga
ne moæe dokinuti.
I za kraj, ovo je posljednji broj PLUR-a
kojeg ureuje sadaπnja redakcija. Prije tri
godine, svi smo bili mahom studenti s obiljem slobodnog vremena. Sada, bivπi studenti postali su zaposleni ljudi i vremena za
ureivanje fanzina viπe nema. No, to i nije
tako loπe - prosjeËan partijaner ima dvadesetak godina, toËno deset manje od urednika PLUR-a, i stvari su zrele za promjenu
i novu generaciju uredniπtva! (ead)

πpica.
info
P

roπlo je dosta vremena od zadnjeg
izlaska PLUR-a, ©pica je joπ uvijek
tu, premda u neπto manjem broju i
s manje odraenih partija.
Proteklih mjeseci druæili smo se s ekipom
Médecins du Monde iz Francuske koji su
nam iznijeli svoje iskustvo u harm reductionu πto vjerujemo da Êe nam pomoÊi u
daljnjem radu. Drago nam je πto su nam
pomogli u terenima ovog ljeta, pa smo
tako dobili podrπku i u raznim info materijalima.
©to se tiËe planova za buduÊnost, novi
PLUR je ovdje, a ovisno o moguÊnostima planiramo napraviti i flyere o ËeπÊe
koriπtenim drogama u Hrvatskoj, prvenstveno o alkoholu i amfetaminima.
Naπ web je joπ uvijek na www.spicainfo.hr i tamo se mogu naÊi svi naπi flajeri
i Ëlanci, a pozivamo vas i da se ukljuËite
u rasprave na naπem forumu. Nadamo
se zapoËeti s radionicama u malo
masivnijem obliku o Ëemu Êete biti na vrijeme obavijeπteni.

Impressum
PLUR je mjeseËni newsletter udruge za zdraviju subkulturnu scenu “©pica”
PLUR znaËi Peace Love Unity Respect
web: www.spica-info.hr ©picaphone: 091.4777.422
Pitanja? Komentari? plur@spica-info.hr
Glavni urednik: Sead Dæubur (strangelove@spica-info.hr)
GrafiËki urednik: Damir PogaËiÊ - Pogy (pogy@pcchip.hr)
Izvrπni urednik: Maja KrajnoviÊ (kikica@spica-info.hr)
Suradnici: Roko RoiÊ - Default (default@spica-info.hr), Sanja RadoviÊ (sanja@pegla.com)
Slike: www.pegla.com
Izdavanje financijski podupiru: CARE International Hrvatska (www.care.org) i ZagrebaËka Banka

2

3

PLUR_12_QUARK.qxp

12/27/04

17:51

Page 4

Preci iz
daleke
proπlosti
Da su vam kojim sluËajem prabake sluπale
techno umjesto πlagera, vjerojatno bi na
live-actovima gledale glazbenike kako s
mukom pokuπavaju kontrolirati nekog od
ovih predaka 909-ke
osljednjih je desetak godina lako
biti fan elektroniËke muzike - izbor
stilova golem je, a razliËiti novi æanrovi multipliciraju se tako da i uz
najpovrπnije sluπanje nema mjesta dosadi. No, da su kojim sluËajem naπi
prapradjedovi bili fanovi elektroniËke
muzike, njihov bi izbor bio popriliËno
skuËen - 1900. godine postojao je toËno
jedan muziËki instrument koji bi se

P

mogao opisati kao “elektroniËki”.
Prvi eksperimenti elektriËne proizvodnje
zvuka vrπili su se mahom u laboratorijima,
te je 1837. stanoviti C.G. Page objavio
kako je pomicanjem magneta u blizini
zavojnice kojom teËe struja postigao
“zvuk nalik zvonu”. Nazvao je to “galvanskom muzikom”, a istraæivaËi koji su kasnije bavili sliËnim pokusima nisu svoja
otkriÊa primjenjivali na izradu muziËkog
instrumenta. Tek 1874. ameriËki izumitelj
E. Gray dizajnirao je “muziËki telegraf”,
napravu koja je iz osnovnih titrajnih krugova generirala dvije oktave tonova,
upravljala se tastaturom a bila je i polifona. Nakon nekolicine koncerata po
Engleskoj
Gray
napuπta
razvoj
“muziËkog telegrafa”.

Telharmonium
Theremin - jedini instrument koji se svira bez
dodira. Na slici je Lucie Rosen, poznata
izvoaËica na Thereminu tijekom 1930-ih.
4

Titula tvorca elektroniËke muzike pripala
je tako Thaddeusu Cahillu, ameriËkom
izumitelju, Ëiji je prototip ureaja zvanog
Telharmonium ugledao svjetlo dana

Ondes Martenot - jedan od
synthesizera 1930-ih

1900. godine, a u dokumentaciji se prvi
put koristi termin “synthesizer”. Kako
tada nije bilo elektronskih cijevi koje bi
sluæile za pojaËavanje elektriËnih signala,
ureaj je tonove generirao mehaniËki - za
svaki osnovni ton koristilo se viπe tzv.
alternatora, tj. valjaka koji su se vrtili
tokom sviranja i periodiËki prekidali elektriËni kontakt, tvoreÊi valni oblik tona.
KombinirajuÊi signale sa alternatora
razliËitih frekvencija bilo je moguÊe imitirati zvukove akustiËkih instrumenata.
Ureajem se upravljalo “klavijaturom”,
Ëije su tipke bile osjetljive na snagu dodira, odreujuÊi tako glasnoÊu zvuka.
KonaËni signal puπtao se na tadaπnji
ekvivalent zvuËnika, koji je nalikovao
zvuËniku tadaπnjih gramofona, a ureaj je
mogao slati zvuk i preko telefonskih linija,
Ëime je Telharmonium koncepcijski i
preteËa danaπnjih radio ureaja.
Ukupno su izraena tri Telharmoniuma, a
posljednji od njih postavljen je 1906.
godine u New Yorku, u prostoru veliËine

jedne tvorniËke hale, dok je prostor za
publiku mogao primiti tristotinjak posjetitelja. Sviranje na ureaju bilo je toliko
komplicirano da je Cahill nekoliko godina
prije zaposlio pijanistu koji se posebno
pripremao za upravljanje preko sloæenog
sustava tipki i kontrola. Koncerti su se
uæivo prenosili preko telefonske mreæe u
domove oko 2000 pretplatnika. Ne postoje snimke Telharmoniumovih izvedbi, ali
svjedoci opisuju zvuk kao “Ëist i savrπen”.
PraktiËni problemi sprijeËili su razvoj projekta - npr. Telharmonium je za svoj rad
troπio toliko elektriËne energije da su kod
glasnijih tonova susjedne zgrade ostajale
bez struje. Publika je s vremenom je opadala i Telharmonium je razmontiran 1914.

Theremin
Razvojem elektronskih cijevi postalo je
moguÊe dizajnirati instrument koji ipak
neÊe zauzimati tvorniËku halu i zahtijevati
omanju elektranu. Jedan od prvih instrumenata baziranih na elektronskim cijevima bio je theremin, nazvan po izumitelju
Leonu Thereminu, a radio je na principu
oduzimanja dvaju sinusnih valova vrlo
bliskih frekvencija; poËetni valovi bili su
visokih frekvencija izvan granica Ëujnosti,
ali je njihova razlika bila Ëujna. Jedan val
ima fiksnu frekvenciju, dok se frekvencija
drugog vala moæe modulirati.
Ton se nije modulirao preko tipki veÊ
pomicanjem ruke u blizini vertikalne metalne antene, gdje bi se ulaskom ruke u
elektromagnetsko polje antene mijenjala
frekvencija izlaznog tona. GlasnoÊa tona
modulirala se ili drugom, horizontalnom
antenom ili pedalom. Tako dobiveni zvuk
bio je vrlo blizak Ëistom sinusnom signalu.
Thereminov specifiËan zvuk, razliËit od
bilo kojeg drugog akustiËkog instrumen5

PLUR_12_QUARK.qxp

12/27/04

ta prihvatili su istovremeno publika i
kompozitori, te je od prve izvedbe 1927.
godine nastao niz djela pisanih samo za
njega, koja nije bilo moguÊe izvoditi na
drugim instrumentima.
Theremin je i danas kultni instrument, a
zanimljivo je da je 1960-ih Robert Moog
poËetni kapital za svoju kompaniju
zaradio upravo proizvodnjom theremina, tada veÊ baziranim na tranzistorima,
u svojoj studentskoj sobi. Zvuk theremina koristio se u mnogim SF filmovima
1960-ih, a rock bendovi ga Ëesto koriste u svojim radovima, (Led Zeppelin,
The Pixies, Portishead). Æelite li i vi biti
dio povijesti, tranzistorsku verziju
theremina nabavite na eBay-u za
razumnih stotinjak dolara, te Êete
ukuÊanima moÊi prireivati jedinstveni
doæivljaj uæivanja u soundtrackovima
ameriËkih SF filmova B-produkcije 50ih i 60-ih, koji su troπili theremin za
podizanje “suspense” efekta.

1930-e: Ondes Martenot i
Trautonium
Tijekom 1930-ih pokuπavalo se dizajnirati instrument koji bi se jednostavno
mogao kontrolirati preko klavijature.
Meu prvima to je poπlo za rukom francuskom muziËaru Mauriceu Martenotu,
koji je svoj synthesizer (nazvan Ondes
Martenot) takoer bazirao na principu
oduzimanja dvaju valova poput theremina. Zvuk se kontrolirao preko klavijature,
a glasnoÊa posebnom tipkom. Za razliku
od akustiËkih instrumenata, Ondes je
mogao svirati i Ëetvrt-tonove, Ëime je
otvorio posve nove moguÊnosti u pisanju glazbe. Ukupno je oko tristotinjak
kompozitora od 1930-ih do danas pisa6

17:51

Page 6

izlazi van domene egzotike. ZnaËajno je
samo da iz ovog razdoblja datiraju prve
elektroniËke orgulje (Hammond), koje Êe
s vremenom poËeti istiskivati klasiËne
orgulje iz niskobudæetnih crkava.

Tape music

Jedan od tvoraca elektroniËke glazbe u
njemaËkoj: Karlheinz Stockhousen
lo djela za izvoenje na Ondesu.
Istovremeno u NjemaËkoj, Friedrich
Trautwein razvija instrument nazvan
trautonium koji ne koristi princip theremina, veÊ generira pilasti signal koji se
kasnije filtrira kroz niz frekvencijskih filtara. PojaËavanjem ili stiπavanjem
boËnih harmonika mijenjala se boja
zvuka kojeg je trautonium generirao.
Nakon prvog koncerta 1930, reakcije su
bile tako dobre da je Ëak izdana i kuÊna
verzija za masovnu proizvodnju, a kasnije nastaje i naprednija verzija zvana mixturtrautonium.
Soundtrack
za
Hitchcockov film Ptice u potpunosti je
napravljen mixturtrautoniumom, te je
Ëak i zvuk ptica elektroniËki proizveden.
Danas postoje svega dva mixturtrautoniuma, jedan u muzeju a drugi u studiju
jedinog æivuÊeg Ëovjeka koji na njemu
zna svirati.
Pored ova dva primjera, bio je Ëitav niz
manje ili viπe uspjeπnih synthesizera
razvijenih tijekom 1930-ih, ali ih malo

Theremin i Trautonium, zajedno sa
drugim instrumentima 1930-ih bili su
revolucionarne pojave u svijetu glazbe,
kako zbog naËina proizvodnje zvuka,
tako i zbog toga πto oni nisu bili sputani
ograniËenjima klasiËnih instrumenata vezanost za tonske ljestvice, ograniËenja
u trajanju tona i sl. Meutim, i dalje se
radilo samo o instrumentima koje se sviralo na klasiËan naËin, koji su teæili da
budu tek joπ jedan dio orkestra. IduÊa
revolucija dogodila se u Francuskoj
1940-ih, a donijela nam je normalne
stvari poput loopova, zvuËnih efekata i
koriπtenja πumova i beatova u glazbi.
1948. godine, Pierre Schaffer i Jacques
Poullin producirali su “radio-operu” “La
coquille a Planetes” koja se sastojala od
montiranih zvukova æeljezniËkih lokomotiva snimljenih na kolodvoru, zvona, met-

TipiËan studio za produkciju elektroniËke
glazbe 1950-ih - brojni magnetofoni, banke
filtara, procesori zvuka synthesitzeri. Na slici
prikazan studio njemaËkog WDR-a

alnog sua, Ëamaca i sliËnih “instrumenata”, a produkcija je izvedena montiranjem materijala tadaπnjom tehnologijom
rezanja vinila. Time je nastala vrsta
glazbe zvana “musique concrete”. Neki
od efekata koji su tom prilikom osmiπljeni
su veÊ spomenuti loopovi, jeka (echo),
montiranje blokova u kompoziciju (tape
splicing), puπtanje zvuka unatrag i mnogi
drugi.
Do 1951, Schaffer i druπtvo dobili su od
francuske radijske kuÊe studio za produciranje glazbe, koji je bio jezgra za
daljnji razvoj i πirenje nove umjetnosti.
S druge strane Rajne stvari su malo kasnile i tek je 1951. izvedena skladba koja
se moæe nazvati tape music. Pristup se
meutim razlikovao od francuskog - dok
se francuski musique concrete bazirao
na stvarnim zvukovima, njemaËki su
skladatelji koristili zvukove elektroniËkih
synthesizera (npr. trautonium) ili stvarnih
instrumenata, te njih montirali opremom
za montaæu magnetofonske trake. Prvi
radovi izaπli su iz studija njemaËkog radija u Kölnu, a najznaËajniji predstavnik
njemaËke πkole svakako je Karheinz
Stockhousen, Ëiji se radovi lako mogu
naÊi i u fonoteci zagrebaËke Gradske
knjiænice.
Ukoliko ste veÊ pohrlili u Fonoteku po
neki od prvih radova elektroniËke glazbe u nadi da Êete naiÊi na “istinski techno”, moramo vas razoËarati - rana
eksperimentalna elektronika, premda
revolucionarna, uglavnom je posve nesluπljiva. UnatoË tomu, moramo cijeniti
trud i domiπljatost elektroniËkih pionira,
koji su koristeÊi se najprimitivnijom
opremom utrli put danaπnjim umjetnicima. (Sead)
7

PLUR_12_QUARK.qxp

12/27/04

17:51

Page 8

Acieeed casuals
Mislili ste da miroljubivi raveri i uvijek frke æeljni nogometni
navijaËi nemaju niπta zajedniËkog? Velika greπka, dobar
dio pripadnika rane engleske scene doπao je upravo iz
redova ljudi koji su bili glavni likovi najgorih noÊnih mora
engleskih riot squad policajaca...
ngleska 80-ih, zemlja tvornica i nasljedstva industrijalizacije, sindikata i
radniËkog ponosa, tradicionalno
kulturoloπki i medijski odvojena od matiËnog kontinenta, istovremeno plodno je tlo
za kreativno izraæavanje mladih kroz supkulturne pokrete, kao naËin izranjanja iz
smeih blokova zgrada i javnih πkola na
koje su siromaπniji slojevi engleskog
druπtva bili osueni.
U desetljeÊima prije, Engleska je svjedoËila Mods-ima, prvom nasilnom pokretu
meu mladima, a koji se javio kao odgo-

E

8

vor na Hipije u 60-im, agresivnom Punk,
Mod Revival i Skinheads fenomenu u 70im godinama, a i sve snaænijim odjecima
nogometnog huliganizma kroz cijelu
zemlju. Predominantne supkulture meu
mladim Britancima iz radniËkih dijelova
Londona, Manchestera i ostalih industrijski aktivnih gradova - bile su agresivne po
prirodi. Sredinom 70-ih, nogometni su se
navijaËi organizirali u tzv. firm-e, a gotovo
da nije bilo kluba od 1. do 3. engleske lige
koji nije imao barem nekakvu huligansku
“ekipu”. Za razliku od ostatka Europe koji

svoje smjernice traæi na juænoameriËkim
stadionima, engleski navijaËi boje svog
kluba uglavnom brane nasilnim ponaπanjem na stadionima i oko njih. I u
tadaπnjoj Jugoslaviji, posebno u Splitu i
Beogradu, stasala je navijaËka generacija
odrasla na mjeπavini talijanskih,
juænoameriËkih i engleskih navijaËkih stilova, takoer iznimno nasilna po uzoru na
njihove engleske kolege.
Krajem 70-ih i poËetkom 80-ih, engleska
je policija poËela sustizati huligane posebnim task force-om πkolovanim za suzbijanje nasilja na nogometnim terenima.
Tada najsnaænije huliganske ekipe na
otoku grupirane oko londonskih klubova
West Ham (ICF), Millwall (Bushwackers),
Arsenal, Chelsea te manchesterskog
Uniteda, Liverpoola i Leedsa, suoËene sa
sve veÊom zakonskom prijetnjom naglo
su promijenile svoj image. Od
nekadaπnjih bower boys-a, Ëija su obiljeæja bile visoke Ëizme, uske traperice i
tregeri, nogometni su se navijaËi kamuflirali u dizajnersku elitu da bi izbjegli oku
policije. Iz bower boy odjeÊe nogometni je
huligan kroz godine preselio u Lacoste,
Fredd Perry, Burberry... Naravno,
uglavnom se radilo o odjeÊi ukradenoj na

Scena iz filma “It’s a casual life” prikazuje
nogometne nasilnike u “radnoj” uniformi

Burberry kapa - ikona casual huligana
europskim gostovanjima. Novonastali
dandy-i promijenili su i svoj cjelokupni
stav iz negativistiËke filozofije Punk ere u
puno arogantniji stav koji je bolje pristajao
njihovom novom izgledu i ponaπanju. I
dalje je u fokusu bilo nasilje, a glazba koja
se sluπala bila je Oi! i progovarala je o njihovim temama kroz izdanja bandova
poput Cockney Rejects i Sham 69.
Jugoslaviju i dræave nasljednice ovaj val
casual navijaËa nije pogodio sve do kraja
90-i, dijelom zbog ekonomske i politiËke
situacije, ali veÊim dijelom zbog manje
zakonske represije. Od 80-ih do sredine
90-ih, hrvatskog Êete navijaËa prepoznati
po Alfa ili Carrera spitfire jakni, Levis 501
hlaËama i uniformnom odgovoru da sluπa Azru.
Krajem 80-ih, pod utjecajem vinila iz
Chicaga i Detroita, te onog πto su engleski turisti sluπali na Ibizi, house glazba
polagano dolazi do engleskih gramofona
i klubova. U isto to vrijeme, nogometni su
casualci jedna od najvaænijih supkultura
mladih na otoku, a jedan od najpopularnijih fanzina koji progovara o terrace casual
pokretu zove se Boy’s Own, kojeg
ureuju tada mladi Chelsea casualac, a
danas poznati DJ Terry Farley i njegov
kolega Andrew Weatherall. U fanzinu progovaraju o novoj plesnoj glazbi i preuzi9

PLUR_12_QUARK.qxp

12/27/04

maju ulogu glasnogovornika house scene
u Londonu. Iz tog se fanzina rodila i Boy’s
Own etiketa, koja izdaje i Underworld, a
danas æivi kao Junior Boy’s Own [JBO].
1987-e Margaret Thatcher je po treÊi put
izabrana za premijerku i njena je politika
Ëvrste ruke prividno privodila kraju posao
odstranjivanja nogometnih huligana sa
stadiona. Sa stadiona na okolne ulice i
parkove, ali i u noÊne klubove, pa je prvi
aktivni house klub u Londonu Shoom (u
kojem sviraju Terry i Andrew) vrvio od
poznatih lica sa suprotnih tribina. Momci
koji su na prvo prepoznavanje sakupljali
palice i vadili noæeve, zajedno su plesali u
maloj znojnoj prostoriji bivπeg fitness centra ukraπenoj Smiley ikonama. ©to se
dogodilo? They were on one, sorted.
Ecstasy, njegov prvi veliki val pogodio je
Veliku Britaniju sa pojavom house glazbe.
Nakon Shooma, u cijeloj je Engleskoj
zavladala prava manija za house glazbom
pa su se pojavili The Future, Spectrum, ...
a nogometni su se huligani od konzumenata scene pretvorili u organizatore, predvodnike, redarsku sluæbu - establishment.
Ovo se odliËno uklapalo u njihov arogantni nastup koji su uvjeæbavali posljednjih
nekoliko godina. Prelomne 1988-e
godine, klubovi su postali premaleni za
sve koji su htjeli plesati na
house i techno ritmove pa
se zabave sele u napuπtena
skladiπta izvan Londona i
livade uz londonsku zaobilaznicu i autoceste. Onom
πto se naziva Summer of
Love, velikoj eksploziji acid
house i rave scene u Velikoj
Britaniji, slijedio je tzv.
Winter of Love u nogometnoj sezoni 1989-1990. Te je
10

17:51

Page 10

sezone razina nasilja na engleskim stadionima i oko njih dramatiËno pala, a
makar bi gospoa Thatcher htjela
vjerovati da je njena 10-godiπnja represija
bila iskljuËivi razlog, rave je umnogome
kumovao.
Iznimno je simptomatiËan dogaaj sa ilegalnog rave-a u okolici Londona kojeg je
organizirao Andy Swallow, jedan od tri
glavna Ëovjeka u najomraæenijoj huliganskoj West Hamovoj firmi - Inter City Firm,
koje se dovodilo i u vezu sa reketarenjem
klubova u Londonu i stalne nevolje po ulicama. Mitska i generacijska mrænja
izmeu ICF-a (IstoËni London) i
Millwallovih huligana (Juæni London) koja
je kroz godine rezultirala sa nekoliko
izgubljenih æivota i nebrojeno teπkih ozljeda, barem je privremeno prekinuta na
ovom eventu. Na potpuno Ëuenje policije koja je oËekivala velike nerede na ovom
raveu zbog najavljenog prisustva obje
grupe, Andy Swallow se popeo na pozornicu, uzeo mikrofon i uz rijeËi “South and
East London Unite!” zapoËeo party koji je
simboliËno oznaËio kraj dvije dekade
nogometnog nasilja.
U sada veÊ neovisnu Hrvatsku, rave
dolazi sa par godina zakaπnjenja. NavijaËka scena kod nas ide odvojenim ali
nepokolebanim pravcem u
odnosu na njihove engleske
konkurente pa je te 1990-e
godine najËeπÊi grafit na
splitskim ulicama Torcida, a u
navijaËki
probuenom
Zagrebu - BBB. Prve romantiËne godine rave scene
donekle se ispresijecaju sa
huliganskim pokretima, ali na
potpuno suprotan naËin
nego u zemlji porijekla. Meu

nogometnim navijaËima u
Hrvatskoj, sve viπe utjecaja
ima tzv. navijaË-politiËar,
uglavnom desniËar, a kod
nas se dogaa ono πto se u
Engleskoj dogodilo sa
Modsima i Hipijima - navijaËi
staju nasuprot ravera.
Nekoliko ilegalnih partija u
atomskim skloniπtima u
Splitu prekidaju navijaËi, ali
selidbom rave scene u
klubove, ovakvi kontakti prestaju. Ratno
stanje kroz 90-e snaæno i negativno se
odrazilo na naπu navijaËku scenu koja
gubi kontinuitet generacija i biva ispolitizirana i izmanipulirana. Policijska i politiËka represija u kasnim devedesetim
pozitivno se ipak odrazila na Dinamove
navijaËe koji postaju ozbiljna uliËna snaga
nasuprot tadaπnje vlasti i stvaraju svojevrsni revival domaÊeg huliganizma
nakon 80-ih.
Potpuno suprotno, rat je pozitivno utjecao
na naπu rave scenu u kojoj su tadaπnji
klinci, premladi za vojnu sluæbu, pronalazili
rijetki smijeπak u moru namrgoenih lica iz
svakodnevnice. Scena je brzo uhvatila
korak sa stranim trendovima pa je unatoË
loπoj ekonomskoj situaciji uskoro postala
jedina od domaÊih glazbenih supkultura
koja je svoje glazbene heroje sluπala u æivo

Za one koji æele znati viπe...
Sean Bidder - Pump Up The Volume
Simon Reynolds - Energy Flash
Sheryl Garrat - Adventures in Wonderland.
A decade of Club culture
Cass Pennant - Congratulations, You Have
Just Met the ICF
Boy’s Own history http://www.bigscreensatellite.co.uk/jbo.htm

na velikim rave festivalima poput
FS2001, Galactice i sliËnih.
Stabilizacijom u zemlji na
samom kraju 90-ih, navijaËpolitiËar gubi primat i navijaËi
opet “neÊe politiku u svoju
butigu”, a navijaËi su danas heterogena gomila koju vodi
apstraktna ljubav prema klubu i
skupini. Zbog ove heterogenosti, opet se presijecaju
rave i navijaËka scena, ali ovaj
put na sasvim suprotan naËin. Danas nije
rijedak sluËaj da dio hajdukove huliganske vojske noÊ prije gostovanja u
Maksimiru provede pleπuÊi sa raverima u
splitskim klubovima, a onda naoruæani
palicama i speedom, ujutro krenu prema
Zagrebu. Dobar dio starijih huliganskih
generacija je “po prirodi stvari” zaposlen u
redarskim sluæbama koje djeluju u splitskim i zagrebaËkim post-raverskim
klubovima, a makar nikad nisu postali
establishment kao Swallow i druæina, ipak
su se pri kraju ove raversko-huliganske
priËe smjestili gdje i njihovi uzori.
Nove su navijaËke generacije u Hrvatskoj
pojavom Zakona o navijaËima usvojile
casual image pa i kod nas nije rijetka
pojava dizajnerske odjeÊe na tribini. Uz
izlazak iz uniformne faze, nogometni navijaË postaje arogantniji, ali i bolje uklopljen
u druπtvene norme. Ispijanje pivi na
Tomislavcu zamjenjuje noÊni æivot u
gradskim klubovima u kojima danas
dominira plesna glazba. A zbog joπ
snaænije dominacije rave scene kroz
ratne godine i navijaËkih generacija koje
su odrastale na plesnoj glazbi, danas
Êete od mnogo nogometnih huligana
dobiti odgovor da - sluπaju techno.
(Default)
11

PLUR_12_QUARK.qxp

12/27/04

17:51

Page 12

The Heart of
Manchester Vibe
KonaËno su izborili tjedan dana u pravom studiju! Imaju
priliku snimiti singl (OK, neko drugi je napisao pjesmu, ali i
dalje je tu moguÊnost da zabljesnu talentom i duhom), sa
pravom pravcatom opremom producentom. No sve
zavrπava fijaskom...
reÊi je dan snimanja, a bend i producent ne priËaju viπe meusobno?! Bend tvrdi da producent
pojma nema o produkciji... producent urla
da nitko ne zna svirati i æeli dovesti prave
session glazbenike da odsviraju neke
dionice... ili bar neka uzmu sintesajzer, to
bi valjda pomoglo. Ali bend sloæno i
nadasve zgroæeno kategoriËki tvrdi da se
oni nikada, ali baπ nikada, neÊe spustiti
tako nisko!

T

12

Ironija ovih dogaaja postati Êe oËita tek
godinama kasnije, kada Êe ovaj bend
postati New Order i poËeti davati svoj
doprinos temeljima elektronske glazbe
svojim predivnim, plesnim, zaraznim
melodijama, naravno, obilno potpomagani sintesajzerima.

Joy Division
Sve je poËelo kada su se upoznali Barney
i Hooky (Bernard Sumner i Peter Hook),

nabadajuÊi prve nespretne taktove, prvi
na gitari, a drugi na basu. Iako im je iπlo
priliËno loπe, uspjeli su savladati osnove,
te ohrabreni krenuli dalje, koristeÊi glazbu
kao bijeg iz sive manchesterske svakodnevnice. Neπto kasnije u priËu ulazi legendarni Ian Curtis, oæenjeni melankolik
opsjednut glazbom, kojeg Barney i
Hooky 1977 upoznaju na tadaπnjoj punk
sceni. Novoformiranom bendu Curtis
daje viziju i vodstvo, a ime dobiva po
Bowievoj pjesmi Warsaw. PokuπavajuÊi
se probiti pomalo besciljnim svirkama,
upoznaju prvo svog buduÊeg managera
Roba Grettona (bivπeg DJ-a i propalog
muziËara), a kompletiraju se bubnjarom
Steveom Morrisom kojeg pronalaze
preko oglasa. Nakon mjeseci truda,
vjeæbanja po skladiπtima i sviranja po tada
veÊ crvljivoj punk sceni, Warsaw uspijeva
platiti neπto vremena u studiju i snimiti
svoj prvi EP An Ideal For Life. No, prije
izdavanja ime im djelomiËno krade neki
nadobudni one-hit bend, pa se ekipa
odluËuje promijeniti ga u Joy Division,
koje Êe nacistiËkim prizvukom izazvati
mnoge kontroverze, ali i privuÊi dosta
publiciteta. Iako bend nikad nije simpatizirao nacizam, svidjele su im se mraËne
kontroverze koje su se poËele stvarati
oko grupe, kojima kasnije radi znakovitog
imena neÊe pobjeÊi niti New Order.

Label? Factory!
SljedeÊi problem postaje pitanje labela:
iako Ian iπËekuje da ih pozove neki veliki
londonski izdavaË, famozni Tony Wilson,
sanjajuÊi svoj vlastiti san, nagovara ih da
svi skupa osnuju mali, nezavisni label.
Factory Êe biti voen πaπavo i emotivno,
instinktivno, a Ëesto i glupo, no uvijek
iskreno, kreirajuÊi svoju vlastitu povijest

Bernard Sumner u mladim danima
netaknutu bezosjeÊajnim diktatom kapitala. U vrijeme manchesterskog ravea na
vrhuncu svoje moÊi, kasnije Êe ipak
neslavno propasti upravo zbog kroniËnog
nedostatka standardnog razumnog
poslovnog
razmiπljanja.
PoËeci
podsjeÊaju na bebu koja nespretno uËi
hodati i spotiËe se svakih par koraka, pa
tako kad Joy Division poËinju svoj uspon
singlom Transmission, koji ima hitovski
potencijal, zakljuËuju kako bi bilo uæasno
uncool da zaposle pluggera (ljudi koji
guraju singlice u ruke radijskih dj-a, novinara i sl.). Svejedno puni entuzijazma
izdaju 10000 primjeraka singla, od kojih
usprkos ogromnom hit potencijalu
pjesme uspijevaju prodati samo oko
3000.
Joy Division osnivanjem Factoryja rjeπavaju probleme izdavaËa i posveÊuju se
izdavanju fantastiËnih singlova poput veÊ
spomenutog Transmission, Love Will Tear
Us Apart, She’s Lost Control, i svirkama
po engleskim klubovima i turnejama.
13

PLUR_12_QUARK.qxp

12/27/04

17:51

Page 14

Ubrzo je sjajan niz singlova i koncerata
prekinut tragiËnom smrÊu Iana Curtisa
1980, Ëije krize (izmeu ostaloga izazvane braËnim problemima, depresijama,
iscrpljenoπÊu i epilepsijom) zavrπavaju
samoubojstvom. Nakon inicijalnog πoka
odluËuje se da Factory nastavi s radom, a
ostatak Joy Divisiona æeli nastaviti kao
drugi bend.

ikakvih kompromisa (a kamoli πtednje), za
scenu koja joπ nije postojala. Godinama
nakon
otvaranja
u
prekrasnom
blijeπteÊem klubu sablasno je odzvanjao
zvuk (ozvuËenje nisu znali dobro
naπtimati jer nisu raËunali sa odzvanjanjem izazvanim velikim brojem metalnih
povrπina) obeshrabrenih demo bendova,
koji su svirali pred publikom sastavljenom
od nekoliko oËajnih Ëlanova New Ordera
Novi poËeci - Madchester
(koji su prestravljeno gledali kako im
Otprilike u isto vrijeme u glazbi aktualnoj
propada uloæeni novac) i osoblja kluba.
u Manchesteru poËinju promjene: iako
Gotovo punih pet godina nitko od
tisuÊe ljudi isfurava darkerski image Joy
ulagaËa neÊe vidjeti nikakav profit, ali ipak
Divisiona i sluπa Closer, posljednji njihov
stvari se poËinju zahuktavati kada iz
album, sve viπe studenata nakon ispita
Chicaga i Detroita polako poËinje dolaziti
tulumari u gay barovima, gdje se vrti
jeka inovativne klupske plesne glazbe.
lagani plesni disco. Ostatak Joy Divisiona
Taman kada su svi veÊ htjeli diÊi ruke od
svjestan je novih trendova, a i sami æele
Haciende, angaæman legendarnog Mike
promjene. OdliËno se uklapa i
Pickeringa kao DJ-a na Nude veËerima
novoodabrano ime: New Order, te
spaπava stvar. Pickeringov inovativni
dolazak klavijaturistice Gillian Gilbert, koja
pristup ukljuËuje πiroki raspon glazbe,
vraÊa cijeli bend u mod ponovnog
fuziju britanskog popa, elektronske disco
uËenja.
glazbe popularne u New Yorku, ali i rani
Promjena dolazi vrlo brzo: New Order
house koji se kuha u Chicagu, te
pronalaze svoj novi smjer potaknuti
detroitske zaËetke techna. Stvari su se
novim trendovima u glazbi, zvuk dobiva
nezaustavljivo poËele pokretati u smjeru
izraæajan i inovativan elektroniËki beat,
masovne histerije za cjelonoÊnim plesankoji Êe ubrzo postati hit na
jem na beatove koje je
dancefloorovima
(Blue
Pickering doveo na floor
Monday, Confusion). A kao
Haciende. Ta fuzija stilova
prethodnicu prodoru elekdovesti Êe do eksplozije
troniËke plesne glazbe,
manchesterskih bendova,
ekipa iz Factoryja odluËuje
koji u britanski pop/rock
se na avanturistiËki potez:
dodaju inovativne plesne
otvoriti Êe klub. Iako Êe se u
zvukove koje promovira
Haciendi uskoro pisati stranHacienda. Madchester Êe
ice povijesti klupske kulture,
osim Haciende, Factoryja i
u trenutku otvaranja 1982
New Ordera popularizirati i
sve djeluje kao joπ jedan
mnoπtvo tadaπnjih izvrsnih
πaπavi potez Factoryja - klub Jedan od legendarnih pro- manchesterskih bendova i
je izgraen i ureen bez jekata Factoryja - Hacienda njihovih neodoljivih i psi14

Stephen Morris, Ian Curtis, Bernard Sumner, Peter Hook: Joy Division u najboljim danima
hodeliËnih i plesnih melodija: Happy
Mondays, Inspiral Carpets, The
Charlatans, Stone Roses...

Rave on!
Zlatno doba Haciende, i vrijeme kada je
Manchester bio centar house glazbe i
tvorac acid housea, trajati Êe relativno
kratko. Vrhunac Êe doæivjeti pojavom
acid housea, koji je dodavanjem sastojaka Ëikaπkog housea izaπao iz laboratorija
Haciendinih DJ-a. Tada se otprilike u
priËu umijeπao i ecstasy, koji je, u kombinaciji s glazbom, cijelu scenu prebacio na
sasvim drugi nivo. Factory je konaËno
uspio, ne samo u tome da kreira scenu
Ëiji su sljedbenici popunili njihov klub,
nego i u stvaranju ogromnih redova
ispred Haciende (tada se desio jedan od
rijetkih razumnih poslovnih poteza
Factoryja - zapoπljavanje raznovrsnih
uliËnih „zabavljaËa“ za ljude koji su Ëekali
na ulaz u klub). Navodno je Hacienda bila
nevjerojatan prizor u vrijeme njezinog
vrhunca, te su ponekad DJ-i znali zastati

i zaneseno gledati tu masu najrazliËitijih
ljudi transformiranih iz njihovog dnevnog
rezerviranog stava u nasmijanu, pleπuÊu
gomilu. Ekipa iz Factoryja zadovoljno je (i
zasluæeno) sjedila i uæivala, konaËno
brojeÊi zaradu svoje ogromne investicije.

Gunchester
No, bilo je jasno da idila ne moæe potrajati. Takav spektakularan uspjeh morao je
privuÊi nevolje, a glavna valuta u Haciendi
(i na sceni opÊenito) lagano se mijenjala:
teæiπte se sa glazbe polako pomicalo na
droge. Masovnost scene privukla je mafiju, koja nije bila spremna propustiti fantastiËnu moguÊnost za zaradu.
Odjednom se atmosfera na partijima
promijenila: smijeπak je zamjenila
napetost i osjeÊaj rastuÊeg straha.
Ratovi bandi, Ëesto izazvani dominacijom
na træiπtu drogama, postali su manchesterska svakodnevnica, mijenjajuÊi mu
nadimak u Gunchester.
Za upravu Haciende nevolje su poËele
kada se 16-godiπnja djevojka sruπila u
15

PLUR_12_QUARK.qxp

12/27/04

klubu, te kasnije umrla zbog rijetke reakcije na ecstasy, koji je te veËeri prvi put
uzela. Bili su spremni za suradnju s policijom da se sprijeËi dilanje u klubu, no
Hacienda je1990 zatvorena po hitnom
postupku. Godinu kasnije uspijevaju
ishoditi dozvolu za rad, no atmosfera viπe
nikad neÊe biti ista. ObraËuni noæevima i
pucnjave unutar kluba postaju problem
koji uprava ne moæe sprijeËiti, plaπeÊi se
za æivote svojih redara koji su nekoliko
puta napadani. Policija ne pomaæe, te
Wilson donosi odluku o zatvaranju zbog
nemoguÊnosti osiguravanja sigurnosti u
klubu. Hacienda Êe se joπ nekoliko puta
otvarati i zatvarati, sve do konaËnog zatvaranja 1997 i neπto kasnijeg ruπenja,
nakon kojega se dijelovi kluba rasprodaju na aukciji. No veÊ je odavno ostavila
svoj peËat na razvoj suvremene glazbe, i
pomogla Factoryju, New Orderu i ostatku
sjajnih bendova i DJ-a dovesti
Manchester na neko vrijeme u centar
svjetskih glazbenih zbivanja.

Kraj Factoryja
Carstvo Factory Recordsa propalo je
1992, kada je poËela ovrha zbog 2 milijuna funti duga. Niz loπih poslovnih poteza
konaËno je dotukao ovu etiketu koja je
14 godina bila zvijezda manchesterske i
britanske glazbe. KonaËni udarac zadala
su neracionalna ulaganja u nekretnine
Tonyja Wilsona Ëije su cijene suprotno
njegovim oËekivanjima (koja su, opet, bila
suprotna oËekivanjima svih ostalih
investitora) poËele strmoglavo padati
odmah nakon kupovine. Factory je prodan Polygramu, etiketi koja je potom
izdala i album New Ordera: Power,
Corruption and Lies.
16

17:51

Page 16

Niπta nije prepuπtano sluËaju: πminkerski
dizajnirane iskaznice za Haciendu

A New Order?
New Orderi nikad nisu zakljuËili da su
odradili svoje… Dobro, moæda samo
djelomiËno. VeÊina Ëlanova povukla se,
te radi samo kada su posebno inspirirani
(a i tada sasvim leæerno). Gillian Gilbert i
Steve Morris æive u seoskoj idili u
Chesireu (gdje u garaæi skrivaju tenk i
studio opremljen najnovijim high tech
gadgetima koji su ih oduvijek oduπevljavali). Ponekad iznenade sa nekim singlom kao The Other Two. Peter Hook
preobrazio se iz neobuzdanog basiste u
sretnog muæa i oca dvoje vesele djeËice.
I on katkad uæiva u sviranju, sa bendom
Monaco (i plesnom glazbom sliËnom
New Orderu), te kasnije ispunjavajuÊi
svoje snove o vlastitom rock bendu sa
Revenge. Bernard Sumner joπ uvijek brije
po klubovima, i jedini je Ëlan koji se
aktivno bavi glazbom (treba spomenuti
sjajan Electronic, u suradnji sa
Johnnyjem Marrom iz The Smithsa). No
joπ i danas Êe nas ponekad razveseliti
vijest da su se Ëlanovi uspjeli ponovo
okupiti i da je izaπao novi New Order
album. (Maja)

Pouzdani znakovi da je vrijeme za
promjenu DJ-a
) Ritam ti poËinje zvuËati poput
topota konja u western filmovima.
) Na rubu bijesa ustvrdiπ “da bi i
breakbeat bio bolji od smeÊa kojeg DJ
trenutno puπta”.
) DJ zapravo puπta breakbeat.
) PoËinjeπ pjevuπiti melodiju rock
pjesme koju si Ëuo tog dana na radiju.
) ZakljuËujeπ da iduÊi put moraπ
ponijeti Gameboy-a na party.
) Preko muzike Ëujeπ poznati glas
kako se dere “Jel’ vam dobrooo?”
Pouzdani znakovi da scena u tvojem
gradu izumire
) Na partijima ima viπe policajaca u
civilu nego klinaca.
) Na partijima se ne dozvoljava
unoπenje vlastite vode.
) Na partijima se Ëak niti ne
dozvoljava punjenje vode u WC-ima.

) Na podu ima viπe razbijenih pivskih
boca nego svog ostalog smeÊa.
) Partije sponzoriraju lokalne
telekomunikacijske kompanije.
) Klub u kojem si na partiju je dan
prije imao rock koncert.
) Klub u kojem si na partiju je dan
prije imao koncert turbofolk zvijezde.
) Za odlazak na dobar party trebaπ
avionsku rezervaciju.
Pouzdani znakovi da Êe na partyju
uslijediti racija
) Tipovi obrijanih glava u koænim
jaknama stoje uz ulaz i promatraju
ljude koji pleπu.
) Stvar koju DJ vrti ti je poznata, ali
nisi siguran da si Ëuo verziju sa
zvukom policijskih sirena u njoj.
) Muzika je prestala, ali u kvartu nije
nestalo struje.
) Dileri ti nude ecstasy besplatno.
17

PLUR_12_QUARK.qxp

12/27/04

Epitaf
Rave je mrtav.
PLUR je arhaizam.
Vrijeme je da se oprostimo.

edavno je u jednom Ëasopisu izaπao tekst o tome
kako je rave nestao,
nakon πto su se raveri zasitili
bombona. Jeæimo se na
svaki takav napis, grozimo
se nerazumijevanja i ne
æelimo sluπati kako neki
stranac zadire u tkivo naπeg
naËina æivota. Kako objasniti ljudima
“izvana” kako nije kratkoroËna promjena stanja svijesti ono πto nas Ëini
“raverima”, veÊ naËin razmiπljanja:
æelimo osjetiti slobodu, æelimo voljeti
ljude oko sebe i æelimo da nas druπtvo
pusti da uæivamo u miru. Naravno, to
se razmiπljanje kosi sa Sustavom, i
kao takvo nikako ne moæe naiÊi na
razumijevanje (koje li ironije!).
Osnovna ljudska prava na slobodu ne postoje, ma koliko neki
proroci pokuπavali uvjeriti ljude
da bi trebala, kako bismo svi
zajedno bili sretniji. Previπe je
ogorËenosti, ljubomore, zavisti u ljudima, da bi mogli
pustiti druge da uæivaju u
æivotu.

N

18

17:51

Page 18

Kao i sve dobre stvari, rave je nestao,
umro nam je pred oËima i nitko to nije
mogao sprijeËiti. Komercijalizacija
uniπtava sve dobro, a underground ne
moæe dugo ostati takvim, jer je uvijek
na meti napada. Ljudi se boje svega
πto ne razumiju i sve pojave
pokuπavaju prilagoditi svojem stanju
uma. S druge strane, mnogi pripadnici undergrounda voljeli bi da njihov
naËin æivota postane mainstream,
u originalnom obliku, kako se viπe ne
bi morali skrivati. Meutim, to se ne
dogaa, jer mainstream znaËi prihvatiti kompromis, prihvatiti sve
ljude, bez iznimke. A oni nisu
spremni promijeniti svoj mentalni
sklop, i nikada neÊe biti. Ne svi.
Ne veÊina.
Rave je postao mainstream, i kao
mnoge druge dobre i pozitivne
stvari, ljudi su ga okaljali nepoπtovanjem. Nema povratka, rave je mrtav,
PLUR je mrtav i dio naπe duπe je
pokopan, a na nama je samo da se
sjeÊamo svih onih prekrasnih stvari
koje nam je ostavio u nasljedstvo.
Promijenio nam je æivot, a takvo πto
nema cijene.
Partijanje kakvo volimo viπe ne postoji, iako se mi uporno nadamo da Êemo
ponovno pronaÊi svoje mjesto pod
Suncem, na kojem vlada mir, ljubav,
zajedniπtvo i poπtovanje. Ponekad
osjetimo djeliÊ te topline i oblije nas
emocija kakvu poznaju samo rijetki, ali
taj je osjeÊaj samo sjeÊanje, podsjetnik na neko davno proπlo vrijeme.
Svaka prava supkultura ima svoj
poËetak i kraj, jer kad jednom preraste
samu sebe i poda se Ëitavom

ËovjeËanstvu, bez iznimke, sve lijepo
u njoj biva proædrto nasiljem i pohlepom. Ljudi su u svojoj osnovi neplemeniti, Ëinjenica je s kojom Êe se
sloæiti ne samo ogorËeni mizantrop,
nego i veÊina ljudi koji su pokuπali
shvatiti kako funkcionira svijet. Ljudi
kupuju stvari kako bi se bolje osjeÊali,
rade poslove koji su im dosadni i troπe
svoje æivote na Ëekanje, umjesto na
æivljenje, i kao takvi ne mogu oplemeniti svoju okolinu. Umjesto toga, ili
pozitivne stvari prljaju primitivnim nagonima, ili ih imaju poriv uniπtiti.
Straha i nerazumijevanje vladaju
naπim planetom, i koliko god se mi
borili protiv Sustava, on Êe uvijek
pobijediti - jer je veÊi od nas.
Vrijeme je da se oprostimo od partijanja kakvog smo poznavali, jer ono
nije takvo, i viπe nikada neÊe biti. Kako
bismo samo voljeli da je to obmana,
da je ovo πto se sada dogaa kratkoroËni izlet koji Êe neslavno propasti,
kako bismo samo voljeli da nam se
vrati ona emocija koju smo dijelili sa
svim ljudima dobre volje! Æelimo dijeliti
sebe s ljudima koji nas razumiju, ne
æelimo gledati kako se Ëitav sustav
naπih moralnih vrijednosti raspada u
koloteËini subotnjeg izlaska. Voljeli
bismo, oh kako bismo samo voljeli, da
nam se pruæi joπ jedna prilika za bijeg,
za spas... Moæda Êe se, tko zna, roditi neπto novo, neπto sliËno, πto Êe
zadovoljiti naπu Ëeænju i privuÊi nas
jednakom silinom. Moæda Êemo se
ponovno prepoznavati u bujici,
smijeπiti se jedni drugima bez potrebe
za objaπnjenjem, ali sada, danas, na
odru, bdijemo i sjeÊamo se. (Sanja)
19

PLUR_12_QUARK.qxp

12/27/04

17:51

Page 20

Jabuka

Opskurni klubovi
VeËeri u njima neÊe biti oglaπavane jumbo-plakatima, radijske najave naÊi Êete samo u probranim emisijama, ako ne
znate toËno gdje su vjerojatno im neÊete niti primjetiti ulaz,
a svaki od njih meu svojom publikom ima kultni status
arty scena je u ovim krajevima
stasala uglavnom u malim klubovima - poËelo je u Ksetu, nastavilo
se u Gjuri, Aquariusu i staroj Kaπini, sve
mjesta za najviπe 200 ljudi, dok su za
veÊi broj ljudi bila rezervirana mjesta
poput Velesajma, Doma Sportova i
raznih drugih dvorana dovoljno udaljenih
od stambenih blokova, i tek se to zvalo
“party” i najavljivalo mjesecima unaprijed. S vremenom, na scenu stupaju
“veliki klubovi” poput Besta, Tvornice i
OTV-a koji postepeno stvaraju novi
trend, a mali klubovi padaju u

P

20

“opskurnost” i postaju rezervirani za
intimniju ekipu koja je po svojem
glazbenom ukusu pomalo specifiËna i
udaljenija od trenutnog mainstreama u
elektroniËkoj glazbi i naËinu zabave.
Ovdje donosimo jedan presjek kroz
nekolicinu takvih mjesta. Odmah se
ograujemo - lista i recenzije u potpunosti su subjektivni i namjerno obojani
autorovim glazbenim ukusom, stavovima i svim onim πto pisce tekstova
sprjeËava da budu objektivni. Ali to nije
niti pretjerano bitno, glavno da vas se
izbaci iz svakodnevne party-koloteËine.

Institucija zagrebaËkog klupskog æivota i
ujedno najstariji zagrebaËki klub, joπ je
kasnih 1960-ih dræao reputaciju mjesta
na kojem se puπta “alternativna” muzika. Ta je pozicija bila joπ izraæenija dva
desetljeÊa kasnije kada je po zatvaranju
Loopsa u Aquariusu, Jabuka bila skoro
jedino mjesto u gradu na kojem se
mogla Ëuti nekomercijalna glazba,
doduπe dijametralno suprotnog predznaka od one iz Kiki-Frajman reæije. Kao
jedino preostalo alternativno okupljaliπte,
Jabuka nije bila po volji HDZ-ovskim
Ëuvarima vjerskog Êudorea koji je zatvaraju 1998, da bi se njihovim silaskom
sa vlasti spektakularno otvorila 2000.
Da, Jabuka dræi reputaciju kao strogo
rockerski klub, ali sa ipak pomalo tamnijim predznakom. Dok Êe vas petkom
zabavljati razni hardcore ritmovi, subota
je dan koji Êe partijaneru najviπe biti po
volji; veËer koju vodi DJ Fuky nominalno
se veæe uz nostalgiju prema 1980-ima, a
takva je i klijentela koju Ëine mahom

svjeæe diplomirali studenti u kasnim
dvadesetim i ranih tridesetim godinama. Od glazbe, tu je neizbjeæan presjek
kroz synth-pop 1980-ih (Human
League, Yazoo, Alphaville, OMD), blok
alter-rocka (Sisters of Mercy, The Cult,
The Smiths), a highlight veËeri svakako
je electro-blok, kada DJ upada u rampage niæuÊi hitove kultnih autora poput
Kraftwerk, Front 242 i Nitzer Ebb,
dostiæuÊi vrhunac osvrtom na rane
raverske dizalice KLF-a, Bomb the
Bass i neponovljivi “James Brown is
Dead”.
Partijaneri mlai od 20 godina sigurno
nemaju pojma o Ëemu ovdje govorimo,
ali Jabuka je zasigurno jedino mjesto
gdje moæete vidjeti kako su partijali naπi
(zbilja) stari - zaboravite razne
Retrodelice i Oldies-but-Goldies,
Jabuka je mjesto za prave rave-nostalgiËare!

Kset
Do danaπnjeg oblika ovog kluba kojeg
godinama prati reputacija najboljeg
kluba u istoËnoj Europi doveo je pomalo bizaran splet okolnosti prilikom gradnje C zgrade tadaπnjeg ElektrotehniËkog fakulteta. Prilikom projektiranja
zgrade, predviena je i jedna manja
zgrada u kojoj je trebala biti postavljena
kotlovnica. No, po zavrπetku gradnje
ispostavilo se da je nabavljena kotlovnica toliko manja od prvobitno zamiπljene
da posebna zgrada nije potrebna, pa je
odlukom uprave fakulteta veÊ dovrπena
zgrada kotlovnice predana na uporabu
Klubu studenata elektrotehnike, koji je
veÊ viπe godina djelovao na fakultetu.
Zbog specifiËne organizacijske strukture gdje klubom manje-viπe ravno21

PLUR_12_QUARK.qxp

12/27/04

pravno odluËuje cijelo Ëlanstvo od kojih
50-100 ljudi, KSET je jedinstven primjer
kluba koji ne posluje sa ciljem osobnog
profita, veÊ se sva zarada investira u
kupovinu i odræavanje opreme kluba, te
dovoenje zanimljivih izvoaËa. Time je
klub liπen “‘ajmo πto bræe diÊ’ pare”
mentaliteta koji dominira naπom klupskom scenom, na veliko zadovoljstvo
svih Ëiji glazbeni ukus imalo odudara od
aktualnog mainstreama. Ovo “odudaranje” moæe, ovisno o trenutku
poprimiti popriliËne razmjere, a veËernji
program pokriva spektar od jazz sessiona do video-sluπaona Rammsteina,
sa svim πto se nalazi izmeu toga,
ukljuËujuÊi i bezbrojne oblike elektroniËke glazbe. Ne oËekujte pritom
nastupe domaÊih techno-zvjezdica,
kakvi ionako ne paπu u intiman prostor
jednog alternativnog kluba - specijalitet
Kseta su projekti poput Groodanja,
Ægaravice i sliËnih broken-beatovskih
bakanalija, a koncerti slabo poznatih
elektro izvoaËa poput Kid606 nikako
nisu za propuπtanje. Dodamo li svemu
nepretencioznu i opuπtenu ekipu te
veliku pivu cijene 8 kuna, ispada da
Kset ima samo jednu stvarnu manu:
zbog zlih stanara u okolnim zgradama,
klub preko tjedna radi svega do ponoÊi
a petkom i subotom najviπe do 3 sata
iza ponoÊi. Tako da nam u iπËekivanju
potresa koji Êe podruËje oko FER-a
svesti na oblik ugodne tratine ostaje
navesti Ëinjenicu koja je veÊini partijanera nadamo se veÊ poznata: Kset je
prvi klub u Hrvatskoj u kojem se puπtao
techno i koji je imao posebne techno
veËeri, i to tijekom jeseni 1991, kada je
puπtao danas planetarno poznati DJ
Mary.
22

17:51

Page 22

Dgigibaoo, Jelsa, otok Hvar
Partijanje na nekoj lokaciji uz jadransku
obalu neizbjeæan je dio ljetnog odmora
veÊine hrvatskih kontinentalaca, pa se
veÊ godinama ljetovanja planiraju tako
da se “potrefi” bar jedan party u blizini.
Nasuprot uvijek poæeljnih open-airova,
partyji organizirani u lokalnim klubovima
teπko bi se mogli preporuËiti jer kombinacija mramornih podova, zidova
oploËenih ogledalima i kriminalno loπeg
ozvuËenja ne zadovoljavaju niti ionako
rastezljive kriterije hrvatskih partyja.
Otuænu atmosferu izvrsno nadopunjavaju skupine veselih talijanskih turista
koji bez veÊih problema nadglasavaju
slabaπni razglas i nepovratno uniπtavaju
djeliÊe dobre atmosfere.
E, vidite, Dgidgibaoo nije ni blizu takvog
kluba.
U raljama zvijeri, svega dvadesetak
minuta voænje od hyper-trendy grada
Hvara smjeπtenoj Jelsi, nalazi se maleni
klubiÊ, povrπine ne veÊe od prosjeËnog
trosobnog stana, i tek buka koja se πiri
mirnom jelπanskom rivom koju Ëujete
kada netko otvara ulazna vrata daje
naznake da to ipak nije samo kafiÊ kojemu je veÊ davno proπao fajront. Kao πto
je sablasno tiha Jelsa u noÊnim satima
Ëista suprotnost nabrijanom Hvaru,
tako je i Dgigibaoo sve πto klubovi na

moru nisu - tamno i nenametljivo mjesto
sa donekle intimnijom atmosferom
kakvu Êe znati cijeniti fanovi mjesta
poput Tvornice. Floor od kojih 40-ak
kvadrata, tamnih zidova i diskretnog
lighta, dræi otprilike isto toliko ljudi koji
neÊe biti pretjerano optereÊeni vaπim
izgledom ili ponaπanjem, doprinoseÊi
ionako opuπtenoj i leæernoj atmosferi.
Uz sve ovo, i da je glazba samo prosjeËna bili bismo viπe nego zadovoljni, a
kako su se organizatori potrudili i doveli
izvrsnu Kontrapunkt ekipu te praktiËki
kultne domaÊe DJ-e poput Badassa,
moæemo samo ustvrditi da Dgigibaoo
uz besplatan upad daje viπe od mnogih
klubova hrvatske prijestolnice koja privilegij boravka u svojim prostorijama
priliËno masno naplaÊuju.
Iako su nas praktiËni problemi osudili da
smo svega jednom posjetili Dgigibaoo
ovog ljeta, spremno tvrdimo da je u
pitanju jedan od najboljih klubova na
naπoj sceni. Uglavnom, prilikom planiranja iduÊeg ljeta, Jelsa je svakako
mjesto koje treba imati u vidu.

ToËkica, Gornji Grad,
Zagreb
Joπ jedno mjesto Ëija se dob broji
desetljeÊima, ToËkica je kultni status
stekla meu klijentelom Jabuke i

opÊenito fanovima alter-indie-goth
glazbe, i to prvenstveno kao pivnica
gdje se u opuπtenoj atmosferi moglo
do kasno u noÊ uæivati u jeftinom
toËenom Zlatorogu i dobroj alternativnoj glazbi. Idila jabuËara i ToËkice trajala je do unatrag par godina, kada je
klub na neko vrijeme neobjaπnjivo
zatvoren i ubrzo nakon toga doæivio
reinkarnaciju u vidu mjesta takoer
posveÊenog alternativnoj glazbi, ali
ovog puta elektroniËkog predznaka.
Nestali su tako veliki pivniËki stolovi a
umjesto njih postavljeno je odgovarajuÊe ozvuËenje i dekoracije primjerenije
novoj orijentaciji kluba, kojem nije trebalo dugo da stekne novi krug
fanatiËnih oboæavatelja i joπ jednom
kultni status.
ToËkica je zapravo izvrsno popunila
prostor na zagrebaËkoj sceni u dijelu
ekipe Ëiji ukus naginje house i techouse
glazbi, a niti eklektiËni breakovi im nisu
strani, ukratko meu ljudima koje biste
prije dvije-tri godine zatekli na partyjima
Synchro serijala u SKUC-u. Pored
izvrsne ekipe residenta, nije neobiËno
da neka od veÊih DJ zvijezda prilikom
gostovanja u nekom zvuËnijem klubu
odradi dan kasnije i jedan set u ToËkici,
“za duπu”, sliËno kao πto su
Partibrejkersi nedavno uËinili u Ksetu.
Naæalost, kombinacija izvrsne glazbe i
malog prostora neizbjeæno dovodi do
guæve, koja lako moæe ubiti sve nabrojane pozitivne strane kluba, tako da
odabir veËeri za posjet ToËkici nije ni
izbliza jednostavan - s jedne strane
æelimo πto je moguÊe bolju glazbu dok
s druge ne æelimo da glazba bude
previπe dobra kako bi ipak mogli plesati. Sloæeno! (Sead)
23

PLUR_12_QUARK.qxp

12/27/04

17:51

Page 24

operating tracks
Labosh top5
1. The Egg - Forwards /Squarepeg/
2. Zvuk Broda - Aerobik /Egoboo.Bits/
3. Stereotyp feat. Al Haca - Phase One EP /Klein/
4. Binder & Krieglstein - I Bow On My Knees /Zeiger/
5. Freestylers - Pump Up (Plump DJ's rmx) /Against
the Grain/

Luka top5
1. Audion - Kissez /Spectral/
2. Cybonix - Unknown /Clone/
3. Matt Johnson - Decompression /M_nus/
4. Justus Koehncke - Zwei Photonen /Kopakt/
5. Osborne - Africa /Ghostly/Spectral/

Ganesh top5
1. BLT - Mind the gap /Tokyo Dance/
2. FREQ - Nurbs /Iboga/
3. Aircrash Bureau - Tron rmx /ACDC/
4. Wizzy Noise - Hentai /Spun/
5. Son Kite - Made to Move /Digital Structures/